Sinovi vjetra i kamena: tko su bili Morlaci?
Iznikli iz surovoga zagrljaja Velebita i dalmatinskoga zaleđa, Morlaci su bili narod granice – stočari i pastiri čiji su dom bili krš i otvoreno nebo. Za prosvijećenu Europu 18. stoljeća, oni su bili "plemeniti divljaci": ljudi čelične snage, iskonskog poštenja i nepokolebljivog ponosa. Dok su ih mletački gospodari promatrali s nepovjerenjem, povijest ih pamti kao mitske čuvare slobode koji su jedino polagali račune Bogu i planini.
Podrijetlo i dolazak
Smatraju se potomcima romaniziranih Ilira (Vlaha) koji su se povlačili u planine pred najezdom Slavena. Tijekom stoljeća, miješanjem s lokalnim stanovništvom, stvoren je jedinstven identitet naroda koji je „došao s mora” ili s „crnih planina”.
Život pod Velebitom
Naseljavali su područje Morlakije, od Senja i Karlobaga sve do dalmatinskoga zaleđa. Živjeli su u suglasju s burom i kamenom, baveći se stočarstvom i trgovinom, dok su u ratno doba bili najcjenjeniji graničari Carstva.
Vjera i običaji
Njihova vjera bila je spoj kršćanstva i starih pretkršćanskih rituala. Posebno se isticalo bratimljenje – sveti čin prijateljstva koji je bio jači od krvne veze, te pjesma uz gusle kojom su prenosili povijest s koljena na koljeno.
Morlaci i Karlobag
Karlobag je bio njihova ključna luka i dodirna točka s vanjskim svijetom. Tu su razmjenjivali svoje proizvode s Velebita za sol i luksuznu robu, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti i kulturi našeg grada.
Digitalna kolekcija: arhivski zapisi
Sylvain Maréchal: Costumes civils actuels de tous les peuples connus (1788.–1792.)
U svojem poznatom četverosveščanom enciklopedijskom djelu, objavljenom uoči Francuske revolucije, Sylvain Maréchal pruža fascinantan uvid u život i običaje naroda tada poznatog svijeta. Za našu povijest posebno je važna Knjiga II., u kojoj Maréchal detaljno opisuje kulturu, karakter i svakodnevni život Morlaci.
Vizualni identitet ovoga remek-djela oblikovao je Jacques Grasset de Saint-Sauveur, francuski diplomat i umjetnik čije su ilustracije narodnih nošnji postale važan povijesni izvor. U nastavku donosimo odabrane prijevode i izvorne prikaze koji svjedoče o percepciji naših krajeva u 18. stoljeću.
Izvor: Nacionalna knjižnica Francuske (BnF), Pariz.
Prijevod i prikaz stranice
OBIČAJI I TRADICIJE MORLAKA IZ HRVATSKE
Morlaci, čije običaje ovdje predstavljamo, nipošto nisu barbari; nisu ni razbojnici, uvijek spremni napasti putnika koji prolazi u blizini njihovih planina. Ti su ljudi gostoljubivi i osjetljivi na dobrobiti prijateljstva; ako su njihovi običaji još uvijek surovi, nipošto nisu okrutni. Dat ćemo njihov kratak prikaz i više ćemo puta imati priliku primijetiti da se njihove navike mogu usporediti s našima, a da pritom ne izgube svoju posebnost.
Morlakija se nalazi dijelom u mletačkoj Dalmaciji, a dijelom u Hrvatskoj, nasuprot otoku Pagu u Mletačkom zaljevu, i proteže se područjem dugim dvadeset i pet, a širokim deset liga. Planina Morlacca pripada Hrvatskoj i stoga je podložna caru.
Novi zapis iz arhiva
Pierre Chamagne: Sensations de Dacie & d’Illyrie (1896.)
Djelo "Sensations de Dacie & d’Illyrie" objavljeno je krajem 19. stoljeća, u vrijeme kada su francuski putopisci ponovno otkrivali čari istočne jadranske obale. Chamagneov tekst vrijedan je primjer late Romantic tradition; Velebitski kanal, Karlobag i njegovi stanovnici ovdje nisu opisani samo činjenično, nego kroz snažan subjektivni doživljaj prožet melankolijom i živopisnim vizualnim slikama.
U nastavku donosimo uvid u drugu knjigu naše digitalne zbirke. Chamagneov opis Morlaka i surove ljepote podvelebitskog kraja nastavlja tradiciju zapadnoeuropskih putopisaca 18. stoljeća, ali joj udahnjuje nov, izrazito emotivan i poetski izraz koji vjerno odražava duh vremena.
Izvor: Nacionalna knjižnica Francuske (BnF), Pariz.
Prijevod i prikaz stranice
U VELEBITSKOM KANALU (Dans le Canal della Morlacca)
Čini se kao da plovimo sredinom velikog jezera prošaranog kamenitim otočićima, čiji se obrisi neprestano mijenjaju.
Visoka kamenita brda tvore obalu. Na njihovim padinama, katkad posve golima, a katkad djelomično prekrivenima maslinama i lovorom, mjestimice se nižu mali vrtovi ograđeni suhozidima, u kojima raste poneka divlja loza.
Između tih visova, čije podnožje oplakuje, prostire se more ljubičastoplavih valova koji jedan za drugim poprimaju sve nijanse, od indiga do plavetnila...
