Iznikli iz surovog zagrljaja Velebita i dalmatinskog zaleđa, Morlaci su bili narod granice – nomadski pastiri čiji je dom bio krš i otvoreno nebo. Za prosvijećenu Europu 18. stoljeća, oni su bili "plemeniti divljaci": ljudi čelične snage, iskonskog poštenja i nepokolebljivog ponosa. Dok su ih mletački gospodari promatrali s nepovjerenjem, povijest ih pamti kao mitske čuvare slobode koji su jedino polagali račune Bogu i planini.
Podrijetlo i dolazak
Smatraju se potomcima romaniziranih Ilira (Vlaha) koji su se povlačili u planine pred najezdom Slavena. Tijekom stoljeća, miješanjem s lokalnim stanovništvom, stvoren je jedinstven identitet naroda koji je "došao s mora" ili s "crnih planina".
Život pod Velebitom
Naseljavali su područje Morlakije, od Senja i Karlobaga pa sve do duboke Dalmacije. Živjeli su u suglasju s burom i kamenom, baveći se stočarstvom i trgovinom, dok su u ratno doba bili najcjenjeniji graničari Carstva.
Vjera i običaji
Njihova vjera bila je spoj kršćanstva i starih pretkršćanskih rituala. Posebno se isticalo bratimljenje – sveti čin prijateljstva koji je bio jači od krvne veze, te pjesma uz gusle kojom su prenosili povijest s koljena na koljeno.
Morlaci i Karlobag
Karlobag je bio njihova ključna luka i dodirna točka s vanjskim svijetom. Tu su razmjenjivali svoje proizvode s Velebita za sol i luksuznu robu, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti i kulturi našeg grada.
Digitalna Kolekcija: Arhivski Zapisi
Sylvain Maréchal: Costumes civils actuels de tous les peuples connus (1788.–1792.)
U svom glasovitom enciklopedijskom djelu od četiri knjige, objavljenom u predvečerje Francuske revolucije, Sylvain Maréchal pruža fascinantan uvid u život i običaje naroda tada poznatog svijeta. Poseban značaj za našu povijest ima Knjiga II., u kojoj Maréchal detaljno opisuje kulturu, karakter i svakodnevnicu Morlaka.
Vizualni identitet ovog remek-djela oblikovao je Jacques Grasset de Saint-Sauveur, francuski diplomat i umjetnik čije su ilustracije narodnih nošnji postale ključan povijesni izvor. U nastavku donosimo odabrane prijevode i originalne prikaze koji svjedoče o percepciji naših krajeva u 18. stoljeću.
Izvornik i arhivski podaci: Nacionalna knjižnica Francuske (BnF).
Materijal priređen u edukativne i kulturne svrhe.
Slijedi prijevod i prikaz stranica
OBIČAJI I TRADICIJE MORLAKA IZ HRVATSKE
Morlaci, čije običaje ovdje donosimo, uopće nisu barbari; to nisu razbojnici, uvijek spremni nasrnuti na putnika koji prolazi u blizini njihovih planina. Ovaj je narod gostoljubiv i osjetljiv na blagodati prijateljstva; ako su njihovi običaji još uvijek divlji, oni nipošto nisu okrutni. Izradit ćemo njihov brzi nacrt te ćemo više puta imati priliku primijetiti da se njihove navike mogu usporediti s našima, a da pritom ne gube uvijek na važnosti.
Morlakija (Morlachia) smještena je dijelom u mletačkoj Dalmaciji, a dijelom u Hrvatskoj, nasuprot otoka Paga u Venecijanskom zaljevu, te zauzima prostranstvo zemlje od dvadeset i pet liga duljine i deset širine. Planina Morlacca pripada Hrvatskoj te stoga ovisi o caru.
Novi zapis iz arhiva
Pierre Chamagne: Sensations de Dacie & d’Illyrie (1896.)
Djelo "Sensations de Dacie & d’Illyrie" objavljeno je krajem 19. stoljeća, u vrijeme kada francuski putopisci iznova otkrivaju čari istočne obale Jadrana. Chamagneov tekst dragocjen je primjer kasnoromantičarske tradicije; ovdje se Velebitski kanal, Karlobag i njegovi stanovnici ne opisuju samo faktografski, već kroz snažan subjektivni doživljaj prožet melankolijom i živopisnim vizualnim slikama.
U nastavku donosimo uvid u drugu knjigu naše digitalne kolekcije. Chamagneov opis Morlaka i surove ljepote podvelebitskog kraja nastavlja se na tradiciju zapadnoeuropskih putopisaca 18. stoljeća, ali im udahnjuje novi, naglašeno emocionalni i poetski izraz koji vjerno oslikava duh tog vremena.
Izvornik i arhivski podaci: Nacionalna knjižnica Francuske (BnF).
Materijal priređen u edukativne i kulturne svrhe.
Slijedi prijevod i prikaz stranica
U VELEBITSKOM KANALU (Dans le Canal della Morlacca)
Čini se kao da plovimo usred velikog jezera posutog stjenovitim otočićima, uvijek promjenjivih obrisa.
Visoka stjenovita brda čine obalu. Na njihovim padinama, čas potpuno ogoljenim, čas djelomice prekrivenim maslinama i lovorima, nižu se tu i tamo mali vrtovi okruženi suhozidima, u kojima raste poneki trs divlje loze.
Između tih uzvisina, čije podnožje oplakuje, proteže se more ljubičastoplavih valova koji, jedan za drugim, poprimaju sve nijanse, od indigo do plave boje...
