Kurjakovići i Bag

Prije Kurjakovića — Gusići i Krbava

Kurjakovići nisu nastali kao potpuno nova obitelj. Potekli su iz staroga hrvatskog roda Gusića, čiji su se najraniji posjedi nalazili u Lučkoj i Sidraškoj županiji, na području sjeverne Dalmacije. Tijekom 13. stoljeća jedna grana roda učvrstila se u Krbavi. U historiografiji prevladava mišljenje da je Slovinja još prije 1222. postao krbavskim knezom nakon što je od hrvatsko-ugarskoga kralja dobio posjede na području Krbavske županije.

U drugoj polovici 13. stoljeća naslov krbavskih knezova nose Matija i Bartol, sinovi Slovinjina brata Grubiše. Time je prostor Krbave već prije pojave Kurjakovića postao važno uporište Gusića. Izravno srodstvo Kurjaka sa Slovinjom i njegovim nasljednicima nije utvrđeno.

1. Knez Kurjak — rodonačelnik Kurjakovića

Godine 1298. u izvorima se prvi put pojavljuje knez Kurjak, zabilježen kao krbavski knez. Upravo će po njemu njegovi potomci dobiti ime Kurjakovići. Njegova pojava pada u vrijeme velikih promjena u hrvatskim zemljama, kada snažne velikaške obitelji nastoje učvrstiti vlast nad županijama, utvrdama, putovima i prihodima.

Kurjak je bio povezan s moćnim Šubićima Bribirskim, a njegovi sinovi Budislav, Pavao i Grgur početkom 14. stoljeća obnašali su službe u njihovu političkom krugu. Ipak, Kurjakovići ubrzo više nisu bili samo njihovi saveznici. Počeli su graditi vlastitu političku i teritorijalnu moć.

GRB KURJAKOVIĆA KRBAVSKIH
Prikaz u grbovniku Livro de Arautos, 1416.
Treći grb slijeva pripada Tomi Kurjakoviću, krbavskom knezu.

Izvor: The University of Manchester Library, John Rylands Library, Latin MS 28, fol. 42v.

2. Budislav, Pavao i Grgur — od nasljednika do velikaša

Kurjakova tri sina — Budislav, Pavao i Grgur — predstavljaju prvu veliku generaciju Kurjakovića. U prvim desetljećima 14. stoljeća djeluju u složenom svijetu sukoba Šubića, Nelipčića, hrvatsko-ugarskih kraljeva i drugih velikaša. Godine 1324. Kurjakovići se nalaze na strani kneza Nelipca iz obitelji Nelipčića tijekom opsade Knina.

Njihova se obitelj tijekom 14. stoljeća razgranala. Grgurova je grana razvila snažne veze s Ugarskom, o Pavlovoj je grani sačuvano manje podataka, dok je Budislavova grana ostala vezana uz krbavsko kneštvo i iz nje će izići neki od najistaknutijih Kurjakovića kasnoga srednjeg vijeka.

3. Širenje vlasti — Krbava, Lika, Bužani i put prema moru

Moć Kurjakovića nije počivala na jednom gradu. Tijekom 14. i 15. stoljeća pod njihovom se vlašću nalaze ili s njihovom obitelji povezuju Krbavska, Lička, Bužanska, Humska i Nebljuška županija te područja prema Zrmanji i sjevernoj Dalmaciji. Ženidbenim vezama i političkim djelovanjem obitelj je stekla i važna uporišta poput Zvonigrada i Obrovca.

Takav raspored posjeda imao je veliku stratešku vrijednost. Kurjakovići su povezivali unutrašnjost današnje Like i Krbave s prostorom Zrmanje i Jadrana. U tom sustavu Bag nije bio rubni posjed. Bio je morska točka na kraju prirodnih i kopnenih komunikacija koje su preko Velebita povezivale obalu sa zaleđem.

Vlast Kurjakovića nad Bagom oblikuje se početkom 1320-ih, u razdoblju slabljenja Šubića Bribirskih. Nakon pada bana Mladina II. 1322., Kurjakovi sinovi zauzimaju Bag i dijele ga s rođakom, knezom Petrom Disislavićem. Grad tako postaje jedno od njihovih obalnih uporišta, dok povelje iz kasnijega razdoblja svjedoče o odnosu knezova i gradske zajednice.

4. Zašto je Bag bio važan?

Srednjovjekovni Bag nalazio se na mjestu gdje se susreću more, Velebit i putovi prema Lici. Za velikašku obitelj čiji su se glavni posjedi nalazili u unutrašnjosti, nadzor takve točke značio je pristup pomorskim vezama i mogućnost nadzora prometa između obale i zaleđa.

O gospodarskom životu Baga svjedoče i njegove povelje. Isprava iz 1387. potvrđuje prava na ispašu, košnju, obradu zemlje i sječu drva u planinskom zaleđu, dok povelja iz 1432. uređuje davanja, službe i gradsko sudstvo te spominje vinograde, šume, njive i životinje. Ti podaci pokazuju zajednicu čiji je život bio povezan i s obalom i s velebitskim zaleđem.

KARTA ZADARSKOG I ŠIBENSKOG PODRUČJA
Oko 1530.
Karlobag, označen nazivom Scrixa, nalazi se na lijevoj strani karte.

Izvor: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zbirka Novak, ZN-Z-XVI-PAG-1530. Matteo Pagano, tiskar/izdavač.

5. Dvije grane Kurjakovića — isprava 1379. i put prema Bagu

Za razumijevanje dolaska Kurjakovića do Baga posebno je važna Budislavova grana obitelji. Budislav je bio jedan od sinova kneza Kurjaka, a upravo će njegovi potomci krajem 14. stoljeća nastupati kao gospodari prostora koji povezuje Krbavu, Liku i jadransku obalu.

Drugu granu obitelji dokumentira isprava kralja Ludovika I., izdana u Budimu 5. srpnja 1379. Prema arhivskom regestu, njezin je primatelj Budislav, sin Grgura i unuk kneza Kurjaka. Kralj mu za vjernu službu dodjeljuje Gornji i Donji Zákány te pripadajuće posjede u ugarskoj županiji Somogy, u zamjenu za slavonske utvrde Gereben i Zarak. Ovaj Budislav pripada Grgurovoj grani i ne smije se poistovjetiti s Budislavom, Kurjakovim sinom, čiji su potomci povezani s Bagom. Isprava iz 1379. ovdje je prikazana kao svjedočanstvo kraljevskih veza i posjedovnih odnosa Kurjakovića, a ne kao dokaz njihove vlasti nad Bagom.

ISPRAVA LUDOVIKA I. — 5. SRPNJA 1379.
Dodjela posjeda Budislavu, Grgurovu sinu i Kurjakovu unuku.
Sačuvana u prijepisu u ispravi kralja Žigmunda od 19. ožujka 1406.

Izvor: Magyar Nemzeti Levéltár, Országos Levéltár, Budimpešta — Hungaricana. Diplomatikai Levéltár, DL 100354; obitelj Batthyány, Acta antiqua (Q 383). Stara signatura: Q 383 / ZÁKÁNY 3 5 25. Opis sadržaja prema arhivskom regestu.

6. Godina 1387. — Budislavovi sinovi i Bag

Jedan od najvažnijih trenutaka za povijest srednjovjekovnoga Baga dolazi 2. studenoga 1387. godine. U Obrovcu pred krbavske knezove dolaze predstavnici zajednice Scrisije odnosno Baga i traže potvrdu svojih starih sloboda, prava i povlastica.

Povelja započinje riječima „Nos Nicolaus, Thomas et Butcho, filii olim Comitis Budislai…” — „Mi Nikola, Toma i Butko, sinovi pokojnog kneza Budislava…”. Latinski navod slijedi Kukuljevićev tiskani prijepis. Uz trojicu braće kao izdavatelji nastupaju i Pavao, sin Karla, te Karlo, sin Grgura. Time dokument neposredno povezuje Budislavovu granu Kurjakovića s Bagom. Isprava pritom nije samo dokaz velikaške vlasti: pokazuje i postojanje organizirane gradske zajednice koja pred svojim gospodarima nastupa pozivajući se na ranije stečena prava.

U tekstu se potvrđuju i granice gradskoga područja. Zbog toga je povelja iz 1387. jedan od temeljnih izvora za proučavanje srednjovjekovnoga Baga — njegove zajednice, teritorija i odnosa prema krbavskim knezovima.

POVELJA KURJAKOVIĆA BAGU — 2. STUDENOGA 1387.
Tekst prenesen u povelji Matije Korvina iz 1481., sačuvan u rukopisnom prijepisu iz 1764.
Otvorite četiri snimke i hrvatski prijevod.

Izvor snimaka: Arhiv HAZU, Zagreb, D-VIIa-124 (stara signatura: U 432 / 7a 124). Tiskani latinski prijepis objavljen je u knjizi Ivana Kukuljevića Sakcinskog Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. I, Zagreb, 1862., str. 156–157. Hrvatski prijevod izrađen je prema tom prijepisu, uz usporedbu rukopisnog prijepisa iz 1764.

7. Bag kao zajednica sa starim pravima

Posebna vrijednost povelje leži u činjenici da Kurjakovići ne stvaraju prava Baga iz ničega. Predstavnici grada traže potvrdu već postojećih sloboda i povlastica. To znači da dokument iz 1387. čuva trag pravne tradicije koja je starija od same isprave.

Upravo će kontinuitet tih prava postati jedna od glavnih niti kasnije povijesti grada. Kada se vlast nad Bagom promijeni, gradska će zajednica ponovno nastojati osigurati potvrdu svojih starih povlastica.

Kontinuitet gradskih prava potvrđuje i povelja Karla, Tome i Franje Kurjakovića, izdana 20. listopada 1432. u Podgrađu pod Počiteljem. Njome potvrđuju stare običaje i gradske statute Baga te uređuju davanja, službe i gradsko sudstvo.

POVELJA KURJAKOVIĆA BAGU — 20. LISTOPADA 1432.
Tekst prenesen u povelji Matije Korvina iz 1481., sačuvan u rukopisnom prijepisu iz 1764.
Otvorite pet snimaka i hrvatski prijevod.

Izvor snimaka: Arhiv HAZU, Zagreb, D-VIIa-124 (stara signatura: U 432 / 7a 124). Tiskani latinski prijepis objavljen je u knjizi Ivana Kukuljevića Sakcinskog Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. I, Zagreb, 1862., str. 157–158. Hrvatski prijevod izrađen je prema tom prijepisu, uz usporedbu rukopisnog prijepisa iz 1764.

Potvrda povlastica Bagu — 27. listopada 1451.

Ivan, sin pokojnog Tome, te Pavao i Karlo, sinovi pokojnog Karla, potvrđuju povlastice Baga 27. listopada 1451. u naselju pod Počiteljem. Njihova povelja prenosi ranije isprave iz 1387. i 1432. te potvrđuje stare običaje, statutarne odredbe i slobode zajednice.

POVELJA KURJAKOVIĆA BAGU — 27. LISTOPADA 1451.
Rukopisni prijepis iz 1764., s umetnutim poveljama iz 1387. i 1432.
Otvorite 12 snimaka i cjelovit hrvatski prijevod prema tiskanom izdanju.

Arhiv HAZU, Zagreb, D-VIIa-124. Tiskani latinski prijepis: Ivan Kukuljević Sakcinski, Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. I, Zagreb, 1862., str. 156–159.

8. Od Kurjakovića prema Matiji Korvinu

Tijekom 15. stoljeća Kurjakovići ostaju među najmoćnijim hrvatskim velikaškim obiteljima, ali se političke okolnosti postupno mijenjaju. Jačanje kraljevske vlasti, unutarnji velikaški sukobi i sve veća osmanska opasnost mijenjaju odnos snaga na prostoru Hrvatske.

Od kraja 1460-ih kralj Matija Korvin sve snažnije pritišće Kurjakoviće. U tim okolnostima, oko 1480.–1481., Bag prelazi pod kraljevsku vlast i uključuje se u Senjsku kapetaniju. Preuzimanje grada 1481. povezuje se s Marojem Žunjevićem, senjskim kapetanom u službi Matije Korvina. Njegovo djelovanje predstavlja uspostavljanje kraljeve vlasti u Bagu, a ne zasebnu vlast između Kurjakovića i kralja. Točne okolnosti preuzimanja grada zasad nisu poznate.

Promjena gospodara nije prekinula kontinuitet gradskih prava. Matija Korvin 21. prosinca 1481. potvrđuje Bagu ranije povlastice, koje su Kurjakovići potvrdili 1387., 1432. i 1451. U kraljevoj se povelji Bag i njegovo područje već nazivaju njegovima. Tako isprava svjedoči o gradu pod kraljevskom vlašću, ali i o očuvanju prava koja je njegova zajednica uživala za prethodnih gospodara.

Time završava poglavlje o Bagu pod Kurjakovićima, ali ne i priča o pravima koja su oni potvrdili. Upravo ta prava postaju veza sa sljedećim poglavljem — Bagom u doba Matije i Ivaniša Korvina.