Karlobag pod francuskom vlašću: Put od Beča do Pariza
Sve je započelo 14. listopada 1809. godine u palači Schönbrunn pokraj Beča. Nakon austrijskog poraza u ratu Pete koalicije i bitke kod Wagrama, potpisan je Schönbrunnski mir kojim je Austrijsko Carstvo Napoleonu ustupilo znatan dio hrvatskih zemalja, uključujući Istru, Hrvatsko primorje, Gorski kotar, Liku i Dalmaciju. Karlobag je tako, bez izravnih vojnih sukoba u samome gradu, postao dio novoosnovanih Ilirskih pokrajina, francuske administrativne cjeline na istočnoj obali Jadrana.
U vrijeme pregovora u Schönbrunnu mladi Friedrich Staps pokušao je izvršiti atentat na Napoleona, što svjedoči o napetim političkim okolnostima toga doba. Francuske vlasti ubrzo su prepoznale strateški položaj Karlobaga kao važnog prometnog i opskrbnog središta između Like i Dalmacije. Kao sjedište kantona unutar provincije Civilna Hrvatska, grad je imao značajnu ulogu u prometu robe, osobito soli s otoka Paga, koja je predstavljala važan gospodarski resurs. Radi učinkovitijeg povezivanja obale s unutrašnjošću, Francuzi su nastavili održavanje i unapređenje prometnica preko Velebita.
Među hrvatskim časnicima koji su nakon 1809. godine stupili u francusku službu isticao se (Marc Slivarich), nekadašnji časnik Ličke pukovnije koji je ostvario zapaženu karijeru u Napoleonovoj vojsci. Njegov prelazak u francusku službu simbolizirao je promjene koje su zahvatile dio krajiških postrojbi nakon uspostave francuske uprave u hrvatskim zemljama južno od Save.
Francuska vlast donijela je i znatna financijska i vojna opterećenja. Austrija je prema odredbama mira bila obvezna platiti visoku ratnu odštetu, dok su stanovnici Ilirskih pokrajina bili izloženi poreznim davanjima i vojnoj obvezi u sklopu Napoleonovih ratova, uključujući i pohod na Rusiju 1812. godine. U Karlobagu je vojna uprava djelovala iz utvrde Fortica, a britanski izvori iz 1813. kao zapovjednika grada navode časnika Friedricha von Zergollerna.
Kraj francuske uprave u Karlobagu uslijedio je u svibnju 1813. tijekom britanskih pomorskih operacija na Jadranu. Prema izvješćima kapetana Williama Hostea i djelu Pomorska povijest Velike Britanije (Pomorska povijest Velike Britanije), fregata HMS Bacchante uplovila je u Velebitski kanal s ciljem presretanja francuskog konvoja. Nakon kratkog bombardiranja i predaje posade, britanske su snage zauzele Karlobag, uklonile topništvo te uništile fortifikacijske objekte, čime je okončana gotovo četverogodišnja francuska vlast u gradu.
"Primivši 11. svibnja informaciju da se konvoj neprijateljskih brodova nalazi u kanalu Karlobaga, kapetan Hoste uputio se onamo; no, zbog suprotnog vjetra i jake struje, Bacchante je tamo stigla tek ujutro 15. svibnja. Kako je luka Karlobag nudila izvrsno sklonište za neprijateljska plovila, kapetan Hoste odlučio je uništiti utvrde koje su je branile.
Nakon što je guverner odbio pristati na ponuđene uvjete, Bacchante se usidrila na udaljenosti dometa pištolja od baterije koja je imala osam topova; nakon silovite paljbe, istaknuto je primirje i mjesto se bezuvjetno predalo. Marinci i odred mornara pod zapovjedništvom poručnika Hooda iskrcali su se i preuzeli posjed. Topovi s utvrda ukrcani su na brod, javni objekti uništeni, a dvorac (kaštel) dignut u zrak. Bacchante se povukla uz gubitak četvorice teško ranjenih mornara, od kojih su dvojica ostala bez ruku." — Prijevod i obrada dijela knjige Pomorska povijest Velike Britanije (Pomorska povijest Velike Britanije), sv. VI, iz 1837.
"Dana 15. svibnja 1813., fregata 'Bacchante' pod zapovjedništvom kapetana Williama Hostea doplovila je pred Karlobag na hrvatskoj obali i odmah napala neprijateljske bitnice. Mjesto se ubrzo predalo, nakon čega je kapetan Hoste iskrcao odred ljudi. Oni su digli utvrdu u zrak, uništili javne zgrade i zaplijenili osam topova. 'Bacchante' je u ovoj akciji imala četiri teško ranjena čovjeka." — Prijevod i obrada dijela knjige Kraljevi brodovi (Kraljevi brodovi), sv. I, Haltona Stirlinga Leckyja iz 1913.
"Utvrda u Karlobagu je u potpunosti uništena, a grad je oslobođen francuske vojne prisutnosti nakon manje od četiri godine njihove uprave." — Prijevod i obrada izvornih pisama kapetana Hostea majci, svibanj 1813.
Brod Njegovog Veličanstva Bacchante, Karlobag, 15. svibnja 1813. GOSPODINE, Nakon što sam 11. ovoga mjeseca primio obavijest da se konvoj neprijateljskih plovila nalazi u kanalu Karlobaga, uputio sam se tamo bez gubljenja vremena. Međutim, zbog suprotnih vjetrova i snažne struje, stigao sam tek jutros. Konvoj je, primivši obavijest o našem približavanju, isplovio. Luka Karlobag nudi tako izvrsno utočište za neprijateljske konvoje da sam smatrao potrebnim uništiti objekte koji je brane. Budući da je guverner odbio prihvatiti uvjete koje sam mu poslao, usidrio sam se na domet pištolja od bitnica te je, nakon znatne paljbe, izvješena zastava primirja i mjesto se bezuvjetno predalo. Marinci i odred mornara iskrcani su pod zapovjedništvom poručnika Hooda i preuzeli su posjed. Nije se gubilo vrijeme u ukrcavanju topova i uništavanju javnih radova; a nakon što je kaštel (utvrda) dignut u zrak, postrojba je ponovno ukrcana na brod. Mjestom je zapovijedao gospodin de Zergollen, koji je sada zarobljenik na brodu, zajedno sa svojim ađutantom i francuskim komesarom mornarice. Kaštel je bio opremljen s četiri topa od devet funti, u jugoistočnoj bitnici bila su dva topa od dvanaest funti, a u sjevernoj bitnici dva mjedena topa od šest funti. Sa žalošću moram dodati da smo u ovom sukobu imali četiri teško ranjena mornara, od kojih su dvojici raznesene lijeve ruke. Preostaje mi samo, gospodine, izraziti svoje odobravanje svima koji su sudjelovali u službi. S poštovanjem, itd. W. HOSTE, kapetan Kontraadmiralu Fremantleu itd.— Prijevod i obrada izvornog izvještaja kapetana Hostea kontraadmiralu Fremantleu (Sir Thomas Francis Fremantle, 1. barun Fremantle (20. studenoga 1765. – 19. prosinca 1819.)), svibanj 1813. Pismo je objavljeno u Londonske službene novine (Londonske službene novine), broj 16772, na stranici 1793.
Brod Njegovog Veličanstva Bacchante, Karlobag, 15. svibnja 1813. Izvještaj o mornarima itd. ranjenim na brodu Njegovog Veličanstva Bacchante, tijekom akcije protiv bitnice Karlobaga, 15. svibnja 1813. Michael Callaghan, mornar, teško, izgubio ruku. Joseph Eyers, mornar, teško, izgubio ruku. John M’Evoy, mornar, teško. John Thompson (3), mornar, lakše. (Potpisano) W. L. KIDD, kirurg. W. HOSTE, kapetan.— Prijevod i obrada izvornog izvještaja kapetana Hostea kontraadmiralu Fremantleu (Sir Thomas Francis Fremantle, 1. barun Fremantle (20. studenoga 1765. – 19. prosinca 1819.)), svibanj 1813. Pismo je objavljeno u Londonske službene novine (Londonske službene novine), broj 16772, na stranici 1793.
Brod Njegova Veličanstva Milford, kod Trsta, 16. veljače 1814. Izvještaj o topovima i naoružanju koje je zaplijenila eskadrila pod zapovjedništvom kontraadmirala Fremantleja, tijekom operacija na Jadranu. Zadar: 110 topova, 18 haubica i 100 topova izvan ležišta; zaplijenili HMS Havannah i HMS Weazle. Kotor: 130 topova; zaplijenili HMS Bacchante i HMS Saracen. Lastovo i Korčula: 124 topa; zaplijenili HMS Apollo, HMS Imogen i odred s Visa. Trst: 80 topova; zaplijenili HMS Milford, Eagle, Tremendous, Mermaid, Wizard i Weazle. Rijeka i Kraljevica: 67 topova i 500 komada oružja; zaplijenili HMS Milford, Elizabeth, Eagle, Bacchante i Haughty. Pula: 50 topova; zaplijenili HMS Wizard, marinci s Milforda i austrijske snage. Ušće Poa (četiri utvrde): 24 topa i 43 mjedena topa; zaplijenili HMS Eagle, Tremendous i Wizard. Hvar i Brač: 24 topa; zaplijenili čamci broda HMS Bacchante. Ston: 12 topova; zaplijenili HMS Saracen i austrijske snage. Rogoznica: 8 topova; zaplijenili čamci brodova HMS Milford i HMS Weazle. Lopud: 6 topova; zaplijenili HMS Saracen i HMS Weazle. Farazina: 5 topova; zaplijenio HMS Eagle. Novigrad i Rovinj: 8 topova (po 4 u svakom mjestu); zaplijenili HMS Elizabeth, Bacchante i Tremendous. Dubrovnik (Ragusa): 138 topova i 500 ljudi; zauzeli Bacchante, Saracen i 400 Austrijanaca. Karlobag (Carlobago): 12 topova i 150 ljudi; zauzeo brod Bacchante. (Potpisano) THOS. F. FREMANTLE, kontraadmiral.— Prijevod i obrada izvornoga službenog izvještaja Thomasa Francisa Fremantlea (1765. – 1819.) upućenog vrhovnom zapovjedniku Sir Edwardu Pellewu (1757. – 1833.). Dokument iz veljače 1814. bilježi konačno slamanje Napoleonove moći na istočnoj obali Jadrana. Objavljen je u Londonske službene novine (Londonske službene novine), broj 16888, na stranici 858.
Ovim činom Karlobag je prestao biti francuska utvrda. Do jeseni 1813. Austrija je uz pomoć britanske mornarice povratila kontrolu nad cijelom obalom, ali sjećanje na kratko razdoblje pod Napoleonovim orlom ostalo je zapisano u ruševinama Fortice.
Zapisi iz obiteljskog arhiva: Pisma kapetana Williama Hostea
Kapetan William Hoste bio je neumoran i pedantan dopisnik koji je tijekom cijele svoje službe na Jadranu održavao stalnu vezu s domovinom. Svakodnevno je pisao opširna pisma, odvajajući službena izvješća za nadređene od osobnih pisama koja je zasebno upućivao majci i ocu. U tim pismima nije bilježio samo vojne manevre, već i svoje intimne poglede na politiku, strahove i sudbine ljudi koje je susretao u ratnom vihoru.
Nakon njegove prerane smrti, njegova supruga, Lady Harriet Hoste, preuzela je na sebe golem zadatak očuvanja njegove ostavštine. Pažljivo je prikupila i kronološki objedinila stotine njegovih privatnih pisama i službenih bilješki u dvije opsežne knjige pod naslovom „Memoari i pisma kapetana Sir Williama Hostea” (Memoari i pisma kapetana Sir Williama Hostea).
Upravo se u drugoj knjizi nalazi najdragocjeniji zapis za povijest našeg kraja – pismo poslano neposredno nakon akcije u Velebitskom kanalu. U njemu Hoste, bez službene suzdržanosti, opisuje dramatične događaje onog kobnog 15. svibnja 1813. godine. To pismo ostaje jedinstveno autentično svjedočanstvo iz prve ruke o tome kako je britanska fregata HMS Bacchante u samo nekoliko sati zauvijek okončala francusku vladavinu nad Karlobagom i sravnila njegovu utvrdu Forticu sa zemljom.
Bacchante ispred Deptforda 1811. godine
Fregata HMS 'Bacchante' ispred kraljevskog brodogradilišta u Deptfordu. Tijekom Francuskih revolucionarnih i Napoleonskih ratova, potražnja za novim ratnim brodovima i popravcima činila je ovo brodogradilište iznimno zaposlenim.
Izvor: Nacionalni pomorski muzej, Greenwich, London.
Izvor: Nacionalni arhiv Ujedinjenog Kraljevstva, Kew, London.
Upravo smo se usidrili nakon prilično uspješne plovidbe, pod uvjetom da brodovi koje smo zadržali budu proglašeni zaplijenjenima. Nemam vam mnogo toga za ispričati; govori se da ćemo se vratiti na Jadran, ali ne mislim da je to sigurno, a nadam se i da nije, jer ondje se malo toga može učiniti, a ni to malo ne čini se izglednim.
Edward je, sa zadovoljstvom mogu reći, sasvim dobro i sigurno napreduje prema promaknuću.
Priznanja, titule i jadransko blago kapetana Hostea
William Hoste je za svoje nevjerojatne uspjehe na Jadranu dobio najviša vojna i društvena priznanja tog doba. Kao miljenik i učenik slavnog admirala Nelsona (koji je za njega izjavio da je "jedan od najboljih momaka koje je ikad upoznao"), Hoste je s malom flotom britanskih fregata potpuno nadmudrio nadmoćnije francuske i talijanske snage i postao istinska pomorska legenda.
1. Vojna odlikovanja i medalje
| Odlikovanje / Medalja | Zasluga i povijesni kontekst |
|---|---|
|
Zlatna medalja za bitku kod Visa (Mala pomorska zlatna medalja za Vis) 
Izvor: Aukcijska kuća Invaluable.com |
Dodijeljena od Admiraliteta nakon legendarne pobjede 13. ožujka 1811. godine. Sa samo 4 fregate porazio je francusko-talijansku eskadrilu od 11 brodova, poslavši posadi kultni signal „Sjetite se Nelsona”. Ova iznimno rijetka medalja nedavno je na aukciji u Londonu prodana privatnom kolekcionaru za astronomskih 120.000 funti. |
|
Viteški red Marije Terezije (Militär-Maria-Theresien-Orden / KMT) 
|
Uručio mu je osobno austrijski car 1814. kao izravnu zahvalu za oslobađanje jadranske obale od Francuza, s posebnim naglaskom na briljantno osvajanje teško utvrđenih uporišta u Kotoru i Dubrovniku krajem 1813. i početkom 1814. godine
Ovo najviše austrijsko vojno odlikovanje dodjeljivalo se isključivo za iznimna djela osobne hrabrosti i uspješne vojne pothvate u borbi koji su izvedeni na vlastitu inicijativu. |
|
Vitez zapovjednik Reda kupališta (KCB) 
|
Najviše britansko priznanje koje mu je kruna dodijelila po povratku u domovinu 1815., čime je službeno uvršten u redove najčasnijeg vojnog viteštva.
Ova titula viteza zapovjednika dala mu je pravo na prefiks "Sir" ispred imena, a dodjeljivala se isključivo visokim časnicima koji su pokazali iznimne zasluge i zapovjednu briljantnost u ratu protiv Napoleona. |
2. Plemstvo i izmjene u obiteljskom grbu
Zbog svojih jadranskih podviga, Hoste je 1814. uzdignut u plemićki stalež i proglašen 1. baronetom od Hostea, od kada službeno nosi titulu Sir.
Kao poseban znak kraljevske milosti, odobreno mu je takozvano „časno proširenje” obiteljskog grba. Dekretom su u njegov grb trajno ugrađeni nazivi mjesta njegovih najvećih jadranskih pobjeda: "Lissa" (Vis) i "Cattaro" (Kotor).
3. Ratni plijen i jadransko bogatstvo
U to su vrijeme uspješni zapovjednici imali pravo na zakonski udio od zaplijenjenih neprijateljskih brodova i tereta (tzv. udio u ratnom plijenu). Budući da je Hoste bio iznimno agresivan i neumoljiv, on i njegova posada su do kraja 1809. godine zaplijenili ili potopili preko 200 brodova duž dalmatinske i talijanske obale.
Nažalost, godine neprekidnog i iscrpljujućeg ratovanja na moru te jadranska klima uzeli su svoj danak. Hoste je obolio od tuberkuloze, zbog čega se morao trajno povući iz aktivne službe na Jadranu krajem 1814. Preminuo je relativno mlad u Londonu 1828. godine, u svojoj 48. godini života.
Kao vječni spomen na njegove pothvate, nenaseljeni otočić na samom ulazu u višku luku i danas ponosno nosi njegovo ime – otok Host.
