Između Napoleonova orla i Hosteovih topova: Pad Fortice 1813.
Nakon stoljeća austrijske uprave, Karlobag je 1809. godine postao strateška utvrda Napoleonova carstva. Kao dio Ilirskih pokrajina, naš je grad bio "izlog Pariza" na Jadranu – mjesto gdje su se sretali strogi francuski zakoni, ambiciozni graditeljski pothvati i nemilosrdni pomorski sukobi s britanskom flotom. Bilo je to kratko, ali burno razdoblje koje je zauvijek promijenilo vizuru grada, ostavljajući iza sebe ruševine nekad moćne Fortice.
"Napoleon u palači Schönbrunn"
Izvor: Habsburger.net
Listopada 1809. godine, potpisom pera u Beču, Karlobag je pripao Francuskoj. Bez borbe u samom gradu, austrijski carski orlovi zamijenjeni su francuskom trobojnicom. Grad je postao ključno sjedište kantona unutar provincije Civilne Hrvatske.
Stara velebitska cesta – ključna trgovačka i vojna ruta
Za Napoleona je Karlobag bio "zlatna koka" – najkraća veza unutrašnjosti s morem. Francuzi započinju obnovu stare rimske ceste preko Velebita kako bi osigurali protok soli, žita i vojske prema Dalmaciji.
Vojna uprava stolovala je u Fortici, a na čelu joj je bio stari austrijski časnik Friedrich von Zergollern u francuskoj službi. On je bio zapovjednik u Karlobagu prije dolaska Francuza, dok je Karlobag bio pod austrijskom vlašću. Dolaskom Francuza, Zergollern im se pridružio te zadržao svoj položaj. Živio je pod stalnim pritiskom: Francuzi su mu prijetili strijeljanjem ako ne obrani grad, dok su mu s mora prijetili britanski topovi.
"Bitka kod Visa, 13. ožujka 1811."
Izvor: National Maritime Museum, Greenwich, London
Kraj francuske vladavine došao je u grmljavini topova fregate HMS Bacchante. Kapetan William Hoste bombardirao je i potom potpuno digao u zrak utvrdu Forticu, odvevši guvernera u zarobljeništvo i okončavši Napoleonovu vlast u našem kanalu.
Kontraadmiral Sir Thomas Francis Fremantle
(1765. – 1819.)
Fremantle je bio ključna figura britanske mornarice na Jadranu tokom Napoleonskih ratova. Kao zapovjednik jadranske eskadre, on je koordinirao operacije zauzimanja obalnih gradova, uključujući i Karlobag 1813. godine. Bio je bliski prijatelj i saborac legendarnog lorda Nelsona, a s njim se borio i kod Trafalgara. Zanimljivo je da je zbog svojih zasluga u oslobađanju jadranske obale od Francuza, austrijski car Franjo I. kasnije Fremantlea proglasio baronom Austrijskog Carstva. Upravo je on primio izvještaj kapetana Hostea o predaji Karlobaga i zaplijenjenim topovima.
Admiral Sir Edward Pellew, 1. vikont Exmouth (1757. – 1833.)
Admiral Pellew bio je vrhovni zapovjednik britanske Sredozemne flote u vrijeme napada na Karlobag. On je bio Fremantleov nadređeni i osoba kojoj su se slali konačni izvještaji o svim zaplijenjenim vojnim sredstvima i pobjedama na ovom području. Pellew se smatra jednim od najsposobnijih britanskih pomorskih oficira svih vremena – kažu da je poslužio kao inspiracija za slavni književni lik Horatija Hornblowera. Njegov potpis na izvještajima o karlobaškim topovima potvrđuje stratešku važnost koju je ova mala utvrda imala za Britance u njihovom nastojanju da potpuno istisnu Francuze s Jadrana.
Sve je započelo 14. listopada 1809. godine u palači Schönbrunn pokraj Beča. Nakon austrijskog poraza u ratu Pete koalicije i bitke kod Wagrama, potpisan je Schönbrunnski mir kojim je Austrijsko Carstvo Napoleonu ustupilo znatan dio hrvatskih zemalja, uključujući Istru, Hrvatsko primorje, Gorski kotar, Liku i Dalmaciju. Karlobag je tako, bez izravnih vojnih sukoba u samome gradu, postao dio novoosnovanih Ilirskih pokrajina, francuske administrativne cjeline na istočnoj obali Jadrana.
U vrijeme pregovora u Schönbrunnu mladi Friedrich Staps pokušao je izvršiti atentat na Napoleona, što svjedoči o napetim političkim okolnostima toga doba. Francuske vlasti ubrzo su prepoznale strateški položaj Karlobaga kao važnog prometnog i opskrbnog središta između Like i Dalmacije. Kao sjedište kantona unutar provincije Civilna Hrvatska, grad je imao značajnu ulogu u prometu robe, osobito soli s otoka Paga, koja je predstavljala važan gospodarski resurs. Radi učinkovitijeg povezivanja obale s unutrašnjošću, Francuzi su nastavili održavanje i unapređenje prometnica preko Velebita.
Među hrvatskim časnicima koji su nakon 1809. stupili u francusku službu isticao se Marko Slivarić (Marc Slivarich), nekadašnji časnik Ličke pukovnije koji je ostvario zapaženu karijeru u Napoleonovoj vojsci. Njegov prelazak u francusku službu simbolizirao je promjene koje su zahvatile dio krajiških postrojbi nakon uspostave francuske uprave u hrvatskim zemljama južno od Save.
Francuska vlast donijela je i znatna financijska i vojna opterećenja. Austrija je prema odredbama mira bila obvezna platiti visoku ratnu odštetu, dok su stanovnici Ilirskih pokrajina bili izloženi poreznim davanjima i vojnoj obvezi u sklopu Napoleonovih ratova, uključujući i pohod na Rusiju 1812. godine. U Karlobagu je vojna uprava djelovala iz utvrde Fortica, a britanski izvori iz 1813. godine kao zapovjednika grada navode časnika Friedrich von Zergollerna.
Kraj francuske uprave u Karlobagu uslijedio je u svibnju 1813. godine tijekom britanskih pomorskih operacija na Jadranu. Prema izvješćima kapetana Williama Hostea i djelu Naval History of Great Britain, fregata HMS Bacchante uplovila je u Velebitski kanal s ciljem presretanja francuskog konvoja. Nakon kratkog bombardiranja i predaje posade, britanske su snage zauzele Karlobag, uklonile topništvo te uništile fortifikacijske objekte, čime je okončana gotovo četverogodišnja francuska vlast u gradu.
Ovim činom Karlobag je prestao biti francuska utvrda. Do jeseni 1813. godine, Austrija je uz pomoć britanske mornarice povratila kontrolu nad cijelom obalom, ali sjećanje na kratko razdoblje pod Napoleonovim orlom ostalo je zapisano u ruševinama Fortice.
Kapetan Sir William Hoste (1780. – 1828.)
Kapetan William Hoste bio je neumoran i pedantan dopisnik koji je tijekom cijele svoje službe na Jadranu održavao stalnu vezu s domovinom. Svakodnevno je pisao opširna pisma, odvajajući službene izvještaje za svoje nadređene od onih osobnih upućenih majci i ocu odvojeno. U tim pismima nije bilježio samo vojne manevre, već i svoje intimne poglede na politiku, strahove i sudbine ljudi koje je susretao u ratnom vihoru.
Nakon njegove prerane smrti, njegova supruga, Lady Harriet Hoste, preuzela je na sebe golem zadatak očuvanja njegove ostavštine. Pažljivo je prikupila i kronološki objedinila stotine njegovih privatnih pisama i službenih bilješki u dvije opsežne knjige pod naslovom "Memoirs and Letters of Capt. Sir William Hoste".
Upravo se u drugoj knjizi nalazi najdragocjeniji zapis za povijest našeg kraja – pismo poslano neposredno nakon akcije u Velebitskom kanalu. U njemu Hoste, bez službene suzdržanosti, opisuje dramatične događaje onog kobnog 15. svibnja 1813. godine. To pismo ostaje jedini autentični svjedok iz prve ruke o tome kako je britanska fregata HMS Bacchante u samo nekoliko sati zauvijek okončala francusku vladavinu nad Karlobagom i sravnila njegovu utvrdu Forticu sa zemljom.
Bacchante ispred Deptforda 1811.
Fregata HMS 'Bacchante' ispred kraljevskog brodogradilišta u Deptfordu. Tijekom Francuskih revolucionarnih i Napoleonskih ratova, potražnja za novim ratnim brodovima i popravcima činila je ovo brodogradilište iznimno zaposlenim.
Slika preuzeta iz Nationalnog Pomorskog Muzeja, Greenwich, London u edukativne/sadržajne svrhe.
Knjiga i podatci preuzeti iz Engleskog Državnog Arhiva. Preuzeto u edukativne/sadržajne svrhe.
William Hoste je za svoje nevjerojatne uspjehe na Jadranu dobio najviša vojna i društvena priznanja tog doba. Kao miljenik i učenik slavnog admirala Nelsona (koji je za njega izjavio da je "jedan od najboljih momaka koje je ikad upoznao"), Hoste je s malom flotom britanskih fregata potpuno nadmudrio nadmoćnije francuske i talijanske snage i postao istinska pomorska legenda.
| Odlikovanje / Medalja | Zasluga i povijesni kontekst |
|---|---|
|
Zlatna medalja za bitku kod Visa (Small Naval Gold Medal for Lissa) 
Izvor: Aukcijska kuća Invaluable.com |
Dodijeljena od Admiraliteta nakon legendarne pobjede 13. ožujka 1811. Sa samo 4 fregate porazio je francusko-talijansku eskadrilu od 11 brodova, poslavši posadi kultni signal "Remember Nelson". Ova iznimno rijetka medalja nedavno je na aukciji u Londonu prodana privatnom kolekcionaru za astronomskih 120.000 funti. |
|
Viteški red Marije Terezije (Militär-Maria-Theresien-Orden / KMT) 
|
Uručio mu je osobno austrijski car 1814. godine kao izravnu zahvalu za oslobađanje jadranske obale od Francuza, s posebnim naglaskom na briljantno osvajanje teško utvrđenih uporišta u Kotoru i Dubrovniku krajem 1813. i početkom 1814. godine.
Ovo najviše austrijsko vojno odlikovanje dodjeljivalo se isključivo za iznimna djela osobne hrabrosti i uspješne vojne pothvate u borbi koji su izvedeni na vlastitu inicijativu. |
|
Vitez zapovjednik reda Bath (Knight Commander of the Bath / KCB) 
|
Najviše britansko priznanje koje mu je kruna dodijelila po povratku u domovinu 1815. godine, čime je službeno uvršten u redove najčasnijeg vojnog viteštva.
Ova titula (Knight Commander) dala mu je pravo na prefiks "Sir" ispred imena, a dodjeljivala se isključivo visokim časnicima koji su pokazali iznimne zasluge i zapovjednu briljantnost u ratu protiv Napoleona. |
Zbog svojih jadranskih podviga, Hoste je 1814. godine uzdignut u plemićki stalež i proglašen 1. baronetom od Hostea, od kada službeno nosi titulu Sir.
Kao poseban znak kraljevske milosti, odobreno mu je takozvano "časno proširenje" (honourable augmentation) obiteljskog grba. Dekretom su u njegov grb trajno ugrađeni nazivi mjesta njegovih najvećih jadranskih pobjeda: "Lissa" (Vis) i "Cattaro" (Kotor).
U to su vrijeme uspješni zapovjednici imali pravo na zakonski udio od zaplijenjenih neprijateljskih brodova i tereta (tzv. prize money). Budući da je Hoste bio iznimno agresivan i neumoljiv, on i njegova posada su do kraja 1809. godine zaplijenili ili potopili preko 200 brodova duž dalmatinske i talijanske obale.
Nažalost, godine neprekidnog i iscrpljujućeg ratovanja na moru te jadranska klima uzeli su svoj danak. Hoste je obolio od tuberkuloze, zbog čega se morao trajno povući iz aktivne službe na Jadranu krajem 1814. godine. Preminuo je relativno mlad u Londonu 1828. godine, u svojoj 48. godini života.
Kao vječni spomen na njegove pothvate, nenaseljeni otočić na samom ulazu u višku luku i danas ponosno nosi njegovo ime – otok Host.
Sve je započelo 14. listopada 1809. godine u raskošnoj palači Schönbrunn pokraj Beča. Nakon teškog poraza Austrijskog Carstva u bitki kod Wagrama, potpisan je mir kojim je car Franjo I. bio prisiljen Napoleonu odstupiti otprilike polovicu današnjeg hrvatskog teritorija. Bonaparte je tom prigodom dobio Istru, Kvarner, Gorski kotar, Liku i Dalmaciju, a rijeka Sava postala je granica dvaju velikih carstava. Karlobag je tako, preko noći i bez ispaljenog metka, prestao biti austrijski i postao dio novoosnovanih Ilirskih pokrajina.
Dok su se u Beču vodili pregovori, mladi Friedrich Staps pokušao je ubiti Napoleona, što svjedoči o dramatičnim okolnostima u kojima su nastajale nove granice. Francuzi su odmah prepoznali strateški značaj Karlobaga kao ključna "Vrata Like". Za njih on nije bio samo obalni gradić, već važno sjedište kantona unutar provincije Civilna Hrvatska i glavno skladište za opskrbu vojske u Dalmaciji. Kako bi povezali more s unutrašnjosti, započeli su ambicioznu modernizaciju cesta preko Velebita.
U tom trenutku povijesnog loma, ključna figura postaje Marko Slivarić, iskusni časnik koji će Karlobag pretvoriti u jedno od najvažnijih vojnih uporišta carstva. Njegov prelazak iz austrijske u francusku službu, za koji mu je Napoleon osobno potpisao dekret, označio je početak nove ere za ličke graničare.
Ipak, nova vlast donijela je i goleme terete; Austrija je morala isplatiti 85 milijuna franaka ratne odštete, a narod je trpio visoke poreze i prisilnu mobilizaciju mladića za Napoleonove ratove, uključujući i kobni pohod na Rusiju 1812. godine. Unutar zidina karlobaške Fortice stolovala je vojna uprava na čelu sa starim austrijskim časnikom koji je ostao u francuskoj službi pod stalnom prijetnjom strijeljanjem u slučaju predaje.
Kraj francuske ere u Karlobagu dogodio se naglo i eksplozivno u svibnju 1813. godine. Prema izvornim pismima kapetana Williama Hostea te knjige Naval history of Great Britain - Vol. VI, britanska fregata HMS Bacchante stigla je u Velebitski kanal početkom mjeseca, tražeći francuski konvoj od sedamdeset brodova.
Budite prvi kojima se sviđa i podijelite nas
