HR EN

Karlobag u periodu 1941.-1945.

Povijesni pogled na Velebitski kanal i sjeverni Jadran

Grb Karlobaga
← Početna

Karlobag u doba Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941.)

Završetkom Prvog svjetskog rata i raspadom Austrougarske Monarhije, Karlobag 1918. godine postaje dio novoosnovane države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Time je završila višenamjenska habsburška era (uključujući i doba Vojne Krajine), a Karlobag je ušao u novi, nestabilni period unutar jugoslavenske države.

Tijekom te dvije i pol dekade, Karlobag je bio tipično malo primorsko mjesto na periferiji, čija je luka podno Velebita imala određeni lokalni značaj, ali je bila u sjeni većih pomorskih središta poput Rijeke, Sušaka ili Zadra (koji je u to vrijeme pripadao Italiji).

Do sloma Kraljevine Jugoslavije došlo je u travnju 1941. godine, nepunih tjedan dana nakon napada sila Osovine. Jugoslavenska kraljevska vojska, iznutra rastrzana dubokim nacionalnim i političkim sukobima te tehnički inferiorna u odnosu na njemačku i talijansku ratnu mašineriju, kapitulirala je u svega 12 dana. Taj brzi kolaps otvorio je put za potpuno novu, krvavu fazu povijesti, u kojoj će se Karlobag, kao dio novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske, naći u središtu talijanskih i njemačkih vojnih interesa.

1. Osnivanje NDH i Rimski ugovori (Svibanj 1941.)

Nakon sloma Kraljevine, 10. travnja 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Iako je u Karlobagu i Gospiću formalno uspostavljena nova ustaška vlast, njezina je sudbina na ovom osjetljivom geopolitičkom prostoru ubrzo postala u potpunosti ovisna o interesima i odlukama fašističke Italije.

Ključni povijesni preokret događa se 18. svibnja 1941. godine kada ustaški režim i Kraljevina Italija potpisuju zloglasne Rimske ugovore. Tim sporazumom NDH prepušta Italiji najvrjednije dijelove jadranske obale, a cijeli se prostor dijeli na tri specifične zone kako bi se uredila vojna i civilna kontrola:

Rimski ugovori, potpisani 18. svibnja 1941. godine u palači Venecija u Rimu, predstavljaju paket od tri zasebna sporazuma kojima je ustaški režim prepustio Italiji suverenitet nad najvrjednijim dijelovima jadranske obale i otoka. Za područje Karlobaga i podvelebitskog podgorja ovi su ugovori značili gubitak vojne neovisnosti i uvođenje strogog talijanskog nadzora unutar tzv. Druge demilitarizirane zone

Rimski ugovori, potpisani 18. svibnja 1941. u palači Venecija u Rimu, čine cjelinu od tri samostalna, ali međusobno povezana dokumenta:

Izvor: Preuzeto iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1941. godine“.

Izvor: Preuzeto iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1941. godine“.

Izvor: Preuzeto iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1941. godine“.

Izvor: Preuzeto je iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1941. godine“.

Izvor: Preuzeto iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1941. godine“.

2. Dolazak Talijana: Reokupacija Druge zone (Jesen 1941.)

Zbog masovnog ustaškog terora nad stanovništvom, u Lici već u ljeto 1941. izbija veliki narodni ustanak. Budući da vlasti NDH nisu bile sposobne kontrolirati situaciju i pacificirati zaleđe, fašistička Italija koristi priliku kako bi ostvarila svoje stvarne ambicije – potpunu vojnu kontrolu nad istočnom obalom Jadrana.

U kolovozu i rujnu 1941. talijanska vojska provodi vojnu reokupaciju Druge zone. Talijanske postrojbe (V. armijski korpus) umarširaju u Karlobag, preuzimaju potpunu vojnu vlast i razoružavaju ili drastično ograničavaju lokalne ustaške posade. Kako bi smirili ustanak i uspostavili kontrolu, Talijani u kolovozu 1941. raspuštaju i zatvaraju ustaške logore Slana i Metajna na Pagu, koji su funkcionirali kao otočni dio šireg i zloglasnog ustaškog logorskog sustava Gospić–Jadovo–Pag. Karlobag od tog trenutka postaje ključna talijanska pomorska i kopnena baza za kontrolu kanala i osiguranje strateške ceste preko Velebita prema Baškim Oštarijama

3. Kapitulacija Italije i politički apsurd (Rujan 1943.)

Talijanska diktatura na Jadranu slomljena je 8. rujna 1943. godine kapitulacijom Italije. Dok talijanska vojska u rasulu bježi iz Karlobaga i s Paga, u Zagrebu Ante Pavelić 10. rujna 1943. potpisuje službenu Izjavu o razrješenju Rimskih ugovora, proglašavajući ih ništavnima.

Ova Državopravna izjava, koju je Ante Pavelić potpisao 10. rujna 1943. godine – dva dana nakon kapitulacije fašističke Italije – formalni je akt kojim je ustaški režim proglasio Rimske ugovore ništavnima. U tekstu se krivnja za propast ugovora prebacuje isključivo na talijansku stranu, uz argumentaciju da Italija nije ispunila svoje obveze o jamstvu suvereniteta te da je potpisivanjem primirja sa Saveznicima prekršila pakt sila Osovine.

Izvor: Preuzeto iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1943. godine“.

Izvor: Preuzeto iz originalne knjige „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA – MEĐUNARODNI UGOVORI 1943. godine“.

Međutim, stvarnost na terenu bila je potpuno drugačija od zagrebačkih proglasa. NDH nije imala niti ljudstva niti vojne snage da stvarno zaposjedne i brani obalu. Njemačka vojska (Wehrmacht) odmah pokreće operacije zaposjedanja jadranske obale kako bi spriječila eventualno iskrcavanje Saveznika. Karlobag ponovno dolazi pod stranu vojnu kontrolu – ovaj put pod vlast njemačkog XV. brdskog armijskog korpusa. Nijemci u suradnji s manjim ustaškim postrojbama pretvaraju mjesto u obalno utvrđeno uporište (Stützpunkt). Na ključnim točkama grade obrambene položaje i bunkere, uključujući i betonirani bunker kod svjetionika na samom vrhu velikog mola.

Iako je proglas formalno trebao značiti povratak otetih jadranskih teritorija, otoka i podvelebitskog obalnog pojasa (uključujući Karlobag) pod civilnu i vojnu vlast Zagreba, stvarnost na terenu bila je bitno drugačija. Umjesto preuzimanja stvarnog suvereniteta od strane NDH, cjelokupni prostor odmah zaposjedaju njemačke snage (Wehrmacht) u sklopu operacije Achse, pretvarajući Karlobag u jedno od svojih ključnih obalnih utvrđenja u Podgorju. Dokument stoga zorno ilustrira golemi raskorak između proklamiranog pravnog statusa i stvarne njemačke vojne uprave na Jadranu.

4. Drama odgađanja i saveznička bombardiranja (Kraj 1944.)

Do kraja 1944. godine pritisak na njemačke snage u Podvelebitskom kanalu postaje neizdrživ. Kako bi se presjekle linije opskrbe i omogućilo preuzimanje kontrole nad obalom, partizanske snage (uključujući depeše 4. korpusa i Glavnog štaba) upućuju dramatične zahtjeve britanskom zrakoplovstvu (RAF) za hitno bombardiranje njemačkih uporišta u Karlobagu i Pagu.

Arhivski dokumenti iz prosinca 1944. godine otkrivaju pravu vojnu dramu: napadi na Karlobag i Pag opetovano su traženi, ali su danima odgađani zbog izrazito nepovoljnih vremenskih prilika (orjanske bure u kanalu i loše vidljivosti) i potrebe za preciznijim izviđanjem terena.

Izvor: Ppreuzeto iz Nacionalnog arhiva Ujedinjene Kraljevine, inv. br. AIR 23/8247.

Izvor: Ppreuzeto iz Nacionalnog arhiva Ujedinjene Kraljevine, inv. br. AIR 23/8247.

Izvor: Ppreuzeto iz Nacionalnog arhiva Ujedinjene Kraljevine, inv. br. AIR 23/8247.

Svjedočanstvo tih zračnih operacija donosi i jedinstvena povijesna fotografija bombardiranja crkve sv. Karla Boromejskog, snimljena iz jurišnog aviona 16. eskadrona Južnoafričkih zračnih snaga (16 SAAF) u sastavu Balkan Air Forcea (BAF) tijekom ranijeg napada 31. kolovoza 1944. godine. Na njoj se jasno vidi trenutak raketiranja crkve. Ti su napadi donijeli rušenja i materijalnu štetu na pojedinim objektima u mjestu, no sam Karlobag ipak je izbjegao sudbinu potpunog razaranja kakvu su doživjeli neki drugi jadranski gradovi (poput Zadra).

5. Odlazak Nijemaca i dolazak Partizana (Travanj 1945.)

U proljeće 1945. godine započinju završne operacije za oslobođenje jadranske obale. Pod snažnim pritiskom 4. armije Jugoslavenske armije (JA), njemačke i ustaške snage u travnju 1945. prisiljene su na povlačenje obalnim pravcem prema Rijeci i Istri.

Partizanske postrojbe ulaze u Karlobag, čime je završen četverogodišnji period stalnih smjena vlasti, represije i okupacije. Mjesto iz rata izlazi s vidljivim ožiljcima na povijesnoj jezgri, ali spremno za dugotrajnu poslijeratnu obnovu koja će u nadolazećim desetljećima trajno izmijeniti vizuru i društveni život Karlobaga.

Budite prvi kojima se sviđa i podijelite nas

Povratak