Vegium: kronika izgubljenoga grada pod Velebitom
Povijest antičkoga Vegiuma, na području današnjega Karlobaga, nije tek niz arheoloških podataka, nego slojevita priča o naselju koje, unatoč stoljećima razaranja i pregradnji, nije potpuno nestalo. Sliku rimskoga municipija na istočnoj obali Jadrana danas ponajprije rekonstruiramo zahvaljujući bilješkama i nalazima istraživača iz 19. stoljeća. Njihov je rad postavio temelje za razumijevanje Vegiuma kao važne postaje na obalnoj prometnici koja je sjeverni Jadran povezivala s Likom i Dalmacijom.
Jedno od najvažnijih nalazišta nalazi se na Vidovcu, uzvisini iznad Velebitskoga kanala. Ljudevit Slamnik ondje je 1851. godine zabilježio temelje antičke građevine s mozaicima te ulomke velikih mramornih skulptura. Sačuvani dijelovi ruke i noge u sandali upućuju na figuru znatno veću od prirodne veličine. Zbog monumentalnosti građevine i karaktera nalaza u starijoj je literaturi iznesena pretpostavka da je na Vidovcu postojao hram, možda posvećen Jupiteru. Takvo tumačenje ipak treba promatrati kao arheološku pretpostavku, a ne kao konačno potvrđenu činjenicu.
Sl. 30. Ulomci rimskih mramornih figura s Vidovca kod Karlobaga.
Na slici su prikazani ulomci koji su krajem 19. stoljeća bili pohranjeni u Narodnome muzeju, današnjem Arheološkome muzeju u Zagrebu. U starijoj se literaturi pretpostavljalo da pripadaju antičkom hramu na lokalitetu Vidovac, možda posvećenom Jupiteru.
Izvor: Münchener Digitalisierungszentrum (MDZ), München.
Svjedočanstvo Ljudevita Slamnika o pronalasku mramorne skulpture.
Slamnik opisuje kako je 1851. godine u Bagu, današnjem Karlobagu, otkrio temelje antičke građevine s mozaicima i dijelove velikoga mramornog kipa. Njegov se opis izravno odnosi na ulomke prikazane na prethodnoj slici.
Izvor: Münchener Digitalisierungszentrum (MDZ), München.
Dok nalazi s Vidovca svjedoče o monumentalnoj arhitekturi i javnim kultovima, lokaliteti Baški Dolac i Drvišica otvaraju pogled u pogrebne običaje stanovnika Vegiuma. U grobovima su pronađene kamene urne, staklene posudice, keramičke uljanice i nakit. Među nalazima se ističe zlatni prsten s karneolom na kojemu je urezan jelen probijen trima strijelama. Posebnu pozornost privlači i ulomak mramorne kacige s perjanicom, koji je u starijoj literaturi protumačen kao dio monumentalnoga rimskog tropeja.
Sl. 31. Mramorna kaciga iz Karlobaga.
Ulomak mramorne skulpture prikazuje antičku kacigu. Prema tekstu objavljenom u Vjesniku Hrvatskoga arheološkog društva 1898. godine, pripadao je takozvanom tropeju, monumentalnom prikazu oružja podignutom u slavu rimske pobjede. Crtež je izrađen u mjerilu 1 : 6 prirodne veličine.
Izvor: Münchener Digitalisierungszentrum (MDZ), München.
Izvor: Arheološki muzej, Zagreb.
Vegium nije bio samo prostor hramova i nekropola, nego i gospodarsko središte. Položaj uz more omogućavao je povezivanje pomorskih putova s ličkim zaleđem, a nalazi amfora, rimskoga novca, keramike i opeka s pečatima proizvođača svjedoče o trgovini, graditeljstvu i svakodnevnom životu. Luka je vjerojatno omogućivala dopremu proizvoda i materijala koji nisu bili dostupni u neposrednoj okolici, među njima kvalitetnoga mramora i luksuznih predmeta.
Sudbina antičke baštine bila je neraskidivo povezana s kasnijom poviješću Karlobaga. Ratovi, rušenja i česte obnove pretvorili su ostatke Vegiuma u lako dostupan izvor građevinskoga kamena. Antički su se spomenici ugrađivali u zidine, kuće i gospodarske objekte, a dio kamenih ulomaka završio je u pećima za vapno. Tako je antičko naselje tijekom stoljeća postupno razgrađivano i ugrađivano u novu urbanu strukturu.
Šime Ljubić s gorčinom je bilježio uništavanje kamenih natpisa, žrtvenika i ploča s imenima dekuriona, članova gradskoga vijeća. Pojedini su spomenici postali spolije, odnosno građevinski elementi ponovno upotrijebljeni u novim zgradama. Ploče su katkad uzidavane s natpisom okrenutim prema unutrašnjosti zida, a drugi su ulomci služili kao pragovi, poklopci ili vrtni ukrasi. Time je velik dio epigrafske baštine izgubljen ili sakriven od pogleda.
Sačuvani prijepisi, crteži i opisi natpisa danas su važni dokazi o društvenom uređenju Vegiuma. Spominjanje dekuriona i gradskoga vijeća, latinski ordo decurionum, upućuje na organiziranu municipalnu upravu. Upravo zahvaljujući dokumentaciji ranih istraživača moguće je barem djelomično rekonstruirati spomenike koji više ne postoje.
Najvrjedniji sačuvani nalazi postupno su dospjeli u muzejske zbirke. Ulomci mramornih skulptura, nakit, novac i epigrafski spomenici danas se čuvaju u hrvatskim muzejskim ustanovama, među ostalim u Arheološkome muzeju u Zagrebu i arheološkim zbirkama u Zadru. Iako su ostatci Vegiuma raspršeni, izgubljeni ili ugrađeni u temelje današnjega Karlobaga, sačuvani predmeti i pisani izvori i dalje svjedoče o antičkom naselju podno Velebita.
Stranica 1
Stranica 2
Stranica 3
Stranica 4
Stranica 5
Stranica 6
Stranica 7
Stranica 8
Stranica 9
Stranica 10
Stranica 11
Stranica 12
Stranica 13
Stranica 14
Stranica 15
Stranica 16
Stranica 17
Stranica 18
Stranica 19
Stranica 20
Stranica 21
Stranica 22
Izvor: Münchener Digitalisierungszentrum (MDZ), München.
