Zaštita zdravlja na morskim vratima grada — 1757. / 1759.
U gradu koji živi od mora, dolazak broda otvara put trgovini, ali i pitanje sigurnosti. Prije susreta posade s građanima, prije iskrcaja tereta i razmjene robe trebalo je utvrditi odakle brod dolazi, kakve isprave nosi i postoji li opasnost od zaraze. Sanitarni propis za Senj i Karlobag pokazuje kako se sredinom 18. stoljeća nastojalo urediti upravo taj osjetljivi trenutak između mora i obale.
Uz Statut Karlobaga iz 1757. godine , ovaj dokument otvara drugo poglavlje povijesti grada: zaštitu zajednice u pomorskom prometu. Uredba nosi datum 15. prosinca 1757., a sačuvana knjižica tiskana je u Trstu 1759. za vladavine Marije Terezije. Njezin naslov izričito obuhvaća Senj i Karlobag te navodi da je riječ o izvatku iz općeg pravilnika za cijelo Austrijsko primorje.
Sačuvani primjerak pravilnika za sanitarne urede Senja i Karlobaga čuva se u tršćanskoj knjižnici „A. Hortis”. Naslovnica, odredba o lazaretima i završna datacija povezuju njegovo tiskano izdanje s poviješću grada. Puni izvornik možete pregledati u galeriji digitaliziranih stranica u nastavku.
Naslovnica tiskanog izdanja iz 1759.
Senj i Karlobag u odredbi o lazaretima
Završna datacija: 15. prosinca 1757.
Izvor: Courtesy Biblioteca Civica "A. Hortis" Trieste (IT), R.P.Misc. 0400 07664, inv. br. 363880.
Statut Karlobaga uređuje gradski život, dok sanitarni pravilnik pobliže određuje postupke zaštite zdravlja u pomorskom prometu. Oba dokumenta pripadaju istom razdoblju, no imaju različite zadaće. Sanitarni pravilnik uređuje rad zdravstvenih ureda, dužnosti njihovih službenika i mjere zaštite od zaraze.
Veza sa statutom zato se može razumjeti kroz svakodnevicu luke. Dolazak broda nije bio samo pomorski događaj. Za sanitarne vlasti značio je pregled isprava, provjeru posade i tereta te odluku o dopuštanju kontakta s obalom. Zdravstvena zaštita izravno je određivala kada trgovina može započeti.
Propis za Senj i Karlobag pripada širem preuređenju pomorske zdravstvene službe za vladavine Marije Terezije. Kako navodi N. Ebner von Ebenthall u povijesnoj studiji iz 1888., opći zdravstveni pravilnik za Austrijsko primorje donesen je 1755. godine. Obuhvaćao je prihvat brodova, iskrcaj, postupanje s robom, karantenu i zadaće zdravstvenih službenika.
Zakon od 15. prosinca 1757. autor opisuje kao organizacijsku dopunu tog sustava i uputu tijelima koja su ga provodila. Time se sačuvana knjižica za Senj i Karlobag može smjestiti u razvoj zajedničkih pravila kojima se pomorski promet nastojao uskladiti sa zaštitom stanovništva od zaraze.
Izvor: N. Ebner von Ebenthall, Maria Theresia und die Handelsmarine, Trst, 1888., str. 89–90.
Propis uređuje rad sanitarnog magistrata, odnosno upravnog tijela zaduženog za zdravstvene poslove. U njegovu djelovanju sudjeluju različiti službenici: kancelar, nadzornici, lučki službenici, stražari te liječnik ili kirurg. Njihove su zadaće povezane s prijavama, pregledima, nadzorom, vođenjem zapisa i izvještavanjem.
Karlobag je bio uključen u širu upravnu mrežu. U VIII. poglavlju pravilnik određuje odnos njegovih sanitarnih vlasti sa Senjem i Trstom. Karlobaški magistrat vodi dopisivanje sa senjskim, a senjski s tršćanskim. Važne obavijesti o zdravstvenim prilikama trebalo je prenositi brzo i vjerno, dok su odluke nadležnih vlasti morale biti dostupne i razmatrane na sjednicama.
Ebner von Ebenthall izričito navodi da su pomorsku zdravstvenu službu u Rijeci, Senju i Karlobagu obavljale sanitarne komisije, dok je tršćanski zdravstveni magistrat vodio sanitarne poslove čitavog Austrijskog primorja. Njegov prikaz potvrđuje mjesto Karlobaga u toj mreži, uz odnose dopisivanja koje pobliže određuje ovdje prikazani pravilnik.
Izvor: N. Ebner von Ebenthall, Maria Theresia und die Handelsmarine, Trst, 1888., str. 17 i 93–94.
Prvo poglavlje započinje pravilom da se prihvat broda i određivanje mjesta njegova sidrenja ne mogu riješiti prije pregleda zdravstvenih isprava, nazvanih patenti di sanità. Tekst razlikuje više njihovih vrsta. Na temelju tih isprava sanitarne su vlasti procjenjivale opasnost od zaraze povezanu s mjestom iz kojeg brod dolazi. Povoljna isprava zato nije uvijek značila i bezuvjetan ulazak.
Pravilnik opisuje izlazak sanitarnog službenika ili stražara čamcem ususret određenim brodovima. Trebalo je ustanoviti odakle dolaze, koju zdravstvenu ispravu imaju i što prevoze. Pravilnik zatim propisuje iskaz zapovjednika, pregled zdravstvene isprave, provjeru posade i prijavu tereta. Dopuštenje za slobodan promet, libera pratica, otvaralo je put iskrcaju i kontaktu s drugima.
Zdravstvena je kontrola tako bila propisani uvjet za odvijanje pomorskog prometa i trgovine. Pravilnik pritom razlikuje Senj i Karlobag: brodovi s ispravom patente netta, koja potvrđuje povoljno zdravstveno stanje mjesta polaska, a dolaze iz mjesta obuhvaćenih općom sanitarnom zabranom, mogli su biti prihvaćeni u Senju, ali ne u Karlobagu.
Kada slobodan promet nije bio dopušten, slijedili su postupci odvajanja i nadzora. U tekstu se pojavljuju izrazi contumacia i quarantina, povezani s boravkom pod sanitarnim ograničenjima. Odredbe obuhvaćaju brodove, putnike, posadu, robu i osobe koje ih nadziru. Trajanje zadržavanja i uvjeti otpusta ovisili su o okolnostima koje pravilnik propisuje.
Pravilnik posebno razmatra robu i ambalažu koje su tadašnje vlasti smatrale mogućim prijenosnicima zaraze. Opisuje uklanjanje omota i veziva, izlaganje određenih predmeta vodi, provjetravanje i druge postupke. U nekim slučajevima predviđa i spaljivanje. Takve odredbe svjedoče o tadašnjem razumijevanju opasnosti i načinu upravljanja rizikom.
Ni završetak zadržavanja nije značio automatski povratak u promet. VI. poglavlje traži izvještaje stražara, pregled liječnika ili kirurga te provjeru tereta. Putnici, brodovi i roba nisu se smjeli pustiti u slobodan promet bez naloga sanitarne kancelarije.
„… non si trovano Lazaretti né in Segna né in Carlobago …”
„… nema lazareta ni u Senju ni u Karlobagu …”
U odredbi o robi s napuštenih brodova propis izričito navodi da u Senju i Karlobagu nema lazareta. Za određenu robu s brodova iz sumnjivih mjesta ili mjesta pod trajnom sanitarnom zabranom predviđa upućivanje u lazarete Trsta ili Rijeke. Navod se odnosi na stanje opisano u ovom pravilniku sredinom 18. stoljeća.
Izvornik, odredbe o napuštenim brodovima i robi.
Iza uredskih postupaka nalazili su se ljudi. Ako bi tijekom zadržavanja obolio zapovjednik, putnik, mornar, stražar ili nosač, propis nalaže pomoć liječnika odnosno kirurga. Sanitarnim je vlastima trebalo svakodnevno podnositi pisani izvještaj o tijeku bolesti, simptomima, liječenju i primijenjenim lijekovima.
Završne odredbe proširuju pogled izvan samog dolaska broda. Liječnik ili kirurg dužan je služiti javnom zdravlju u slučaju epidemija, a sanitarni liječnik treba godišnje izvijestiti o svojim opažanjima zraka, voda, pašnjaka i proizvoda zemlje. Dokument tako povezuje kontrolu pomorskog prometa s opažanjem okoliša i odgovornošću prema zdravlju stanovništva.
Koliku su važnost vlasti pridavale vjerodostojnosti zdravstvenih isprava pokazuje kasniji patent od 25. kolovoza 1766. Prema tekstu patenta prenesenom u Macherovoj zbirci iz 1846., za izradu lažnih zdravstvenih isprava i njihovu zlouporabu bila je propisana smrtna kazna vješanjem . Ista je kazna prijetila službenicima koji bi nekome dopustili ulazak znajući da je njegova isprava krivotvorena. Riječ je o kasnijem propisu, a ne o odredbi pravilnika za Senj i Karlobag iz 1757.
Izvor: Mathias Macher, Handbuch der k. k. Sanität-Gesetze und Verordnungen, sv. I, 1846., str. 85–90, osobito str. 86, točka 1.
Kolika se važnost pridavala tim kaznama vidi se i iz kasnijega sanitarnog reda. Njime je naloženo da se patent od 25. kolovoza 1766. i pripadajući zakonski članak pri svakoj smjeni kordonske straže pročitaju na jeziku zemlje . Time se nastojalo osigurati da oni kojima je povjeren nadzor granice poznaju svoje obveze i posljedice njihova kršenja.
Izvor: Sanitarni red Marije Terezije, digitalizirani primjerak ORSZ_ORVO_Muzealis_18, 10. stranica, § VI.
Kako su se trgovina i zaštita od zaraze međusobno uvjetovale pokazuje ograničeno ponovno dopuštanje pomorske trgovine 1784. godine . Izvještaj sastavljen u Karlovcu 28. kolovoza 1784. opisuje mjere dogovorene s tršćanskim sanitarnim magistratom nakon povoljnih zdravstvenih vijesti iz Bosne i Dalmacije. U Senj i Karlobag ponovno su se mogli primati brodovi iz određenih zdravih dalmatinskih gradova i otoka, uz vjerodostojne zdravstvene isprave i robu koja se tada smatrala nepodložnom prijenosu zaraze. Brodovi iz Splita i njegova područja, Sv. Martina i s Brača ostali su isključeni.
U izvještaju se izričito navodi da ni Senj ni Karlobag nemaju uređene lazarete, pa se ondje nitko ne smije primati radi provođenja karantene. Brodove su straže trebale nadzirati izvana, a pri iskrcaju poštovati sanitarne mjere opreza. Ni ovdašnji sanitarni službenici nisu se smjeli izlagati dodiru na stranim brodovima, jer nije postojalo mjesto na kojem bi potom mogli provesti propisano čišćenje. Taj zapis pokazuje kako je zaštita zdravlja određivala mogućnosti i granice trgovine u karlobaškoj luci.
Izvor: digitalizirana zbirka KlasszikusOrvosiKonyvek_303, str. 117–119, osobito str. 118; izvještaj od 28. kolovoza 1784.
Sanitarni pravilnik svjedoči o povezanosti pomorskog prometa, trgovine i zaštite zdravlja u Karlobagu. Pregled brodskih isprava, nadzor posade i postupanje s robom bili su dio propisanih mjera zaštite grada od zaraze. Dopisivanje sa Senjem te upućivanje određene robe u lazarete Trsta ili Rijeke smještaju Karlobag u širi sanitarni sustav Austrijskog primorja.
Mjesto Karlobaga u tom sustavu izričito je zabilježeno i u uvodu kasnijega općeg sanitarnog reda. Među ranijim pomorskim propisima navodi se pravilnik od 15. prosinca 1757., koji uređuje rad magistrata u Trstu i sanitarnih komisija u Rijeci, Senju i Karlobagu . Pritom se sve navedene zakonske odredbe potvrđuju u svim svojim dijelovima. Pravilnik koji je ovdje predstavljen tako se pojavljuje i u širem zakonodavnom okviru zaštite zdravlja u Monarhiji.
Izvor: Opći sanitarni red Marije Terezije, digitalizirani primjerak ORSZ_ORVO_Muzealis_17, 2. stranica.
Uz Statut Karlobaga iz 1757. godine, ovaj dokument pruža uvid u uređenje grada i njegove luke sredinom 18. stoljeća. Dok statut uređuje gradski život, sanitarni pravilnik pokazuje kako se nastojalo uskladiti pomorsku trgovinu sa zaštitom zdravlja stanovništva.
Više od stoljeća nakon tiskanja sanitarnog pravilnika, pomorska zdravstvena kontrola ostavila je još jedan sačuvani trag u Karlobagu. Zdravstvena potvrda Fede di sanità, izdana 14. kolovoza 1879., bilježi odlazak bracere „Danica” iz karlobaške luke. Kraljevski lučki ured potvrđuje da brod isplovljava in libera pratica — u slobodnom prometu — te da je zdravstveno stanje mjesta i njegove okolice zadovoljavajuće.
U potvrdi su upisani naziv broda, tonaža od deset tona i dvočlana posada, uključujući zapovjednika. Brod odlazi bez tereta. Poleđina donosi dodatne bilješke o promjeni vlasnika, plovidbenim ispravama i obvezama prema mornaru, ovjerene potpisom i pečatom lučkog ureda.
Pravilnik iz 1757./1759. i potvrda iz 1879. pripadaju različitim razdobljima. Prvi izvor opisuje propisane postupke, a drugi dokumentira pojedinačni čin pomorske zdravstvene uprave u Karlobagu. Zajedno približavaju ulogu brodskih isprava, službenog nadzora i zdravstvene sigurnosti u životu luke.
Izvor: Arhiva Općine Karlobag.
