Na tragovima starih karata

Na desnoj strani, uz crvenu točku na obali, piše ουέγια (ouegia) (antički naziv za današnji Karlobag).

Planud je 1295. godine pronašao rukopis koji je sadržavao Ptolemejev tekst i dugačke popise koordinata (širine i dužine) za gradove, planine i rijeke.Planud nije "ispravljao" Ptolemeja u smislu da je dodavao nova otkrića svog vremena. On je doslovno uzeo Ptolemejeve brojke (koordinate) i po njima ponovno nacrtao karte. Cilj mu je bio oživjeti ono što je Ptolemej opisao, a ne napraviti modernu kartu 13. stoljeća.

Kartu je izradio talijanski humanist i prevoditelj starogrčkih tekstova tijekom renesanse Jacobus Angelus (1360-1410). Najpoznatiji su mu prijevodi Ptolemejeve "Geografije" s grčkog na latinski (oko 1406. godine). Upravo je on tom djelu dao naslov Geographia (Ptolemej ga je zvao Geōgraphikē Hyphēgēsis). Njegov rad je omogućio renesansnim kartografima da ponovno otkriju matematičke principe izrade karata, što je izravno utrlo put velikim atlasima iz 16. i 17. stoljeća.

Karta je izdana u sklopu atlasa Geographia 1475. godine Klaudija Ptolemeja, grčko-rimskog geografa, astronoma i matematičara koji je živio u Aleksandriji (oko 100.–170. g. pr. Kr.).

Na karti su koristena antička imena mjesta i gradova. Vetia današnji Karlobag. Ortopla/ Ortpiila je današnja Stinica.

Na antičkim grčkim kartama Stinica je pisala Ὀρθόπυλα (Orthopyla). Često je u prijepisima tijekom graviranja u renesansno doba taj "y" ili latinsko "u" pretvoreno sa ii

Na desnoj strani, uz crvenu točku na obali, jasno stoji natpis Vetia.

Nakon pada Rimskog Carstva, ovo je znanje na Zapadu gotovo zaboravljeno. Tek u 15. stoljeću, zahvaljujući prijevodu Jacobusa Angelusa s grčkog na latinski, Europa ponovno otkriva Ptolemeja. Iako je Angelus preveo tekst, vizualni identitet karte koji vidimo u izdanju iz 1490. dugujemo Nicolausu Germanusu, njemačkom kartografu koji je radio u Italiji.

Germanus je napravio revolucionarnu promjenu:

* Uveo je donidovu projekciju (trapezoidnu projekciju) koja je pokušala vjernije prikazati zakrivljenost Zemlje na ravnom papiru.

* Njegove su karte postale standard za luksuzna izdanja koja su posjedovali kraljevi i bogati trgovci.

Izdanje iz 1490. tiskano je u Rimu i zapravo je ponovljeno izdanje slavnog tiska iz 1478. godine. Ono što ga čini posebnim je tehnika bakroreza. Dok su rane karte često rađene drvorezom.

Također temeljeno na tradicionalnim Ptolemejskim koordinatama. Na mjestu današnjeg Karlobaga stoji staro ime Vetia, a u neposrednoj blizini uočljivi su i današnji Starigrad te Stinica (upisana kao Ortopla).

Fries je skratio i prilagodio tekstove ranijih atlasa kako bi ih učinio dostupnijima i jeftinijima široj publici.

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Vegia.

Gerard Mercator je upotrijebio svoje vrhunsko znanje matematike i astronomije kako bi očistio i ispravio greške nastale u ranijim prepisivanjima Ptolemejevih koordinata, stvarajući najvjerniju renesansnu reprodukciju antičkog svijeta.

Na mjestu današnjeg Karlobaga stoji povijesno ime Sckrisacz (Škrinjica/Bag).

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Sckrisacz. Atraktivna karta iz nizozemskog Zlatnog doba, koja obuhvaća područje Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine te dio sjeverne Italije. Orijentirana je prema istoku, a izrađena je prema utjecajnim geografskim predlošcima Augustina Hirschvogela (1503.–1553.), istaknutog njemačkog kartografa i matematičara.

Rana karta Hrvatske te susjednih područja Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, koja prikazuje i antičku pokrajinu Ilirik. Temelji se na istraživanjima mađarskog humanista, filozofa i pravnika Jánosa Zsámbokyja (Johannesa Sambucusa, 1531.–1584.).

U desnom doljnjem djelu karte ima i napomena

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Scixa. Rana karta Hrvatske, Bosne i Hercegovine te dalmatinske obale izrađena bakrorezo­m. U umetku se nalazi portret cara Svetog Rimskog Carstva, Rudolfa II. (vladao 1576.–1612.). Tiskano kod Johana Bussemachera.

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Scixa.

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Selisa. Snažan otisak Merianove karte Italije, temeljene na Blaeuovoj karti.

Ova je karta izdana u Merianovu velikom djelu „Neuwe Archontologia Cosmica“, geografskom opisu svih svjetskih kraljevstava. Tekst je napisao Johann Ludwig Gottfried, dok su karte, vedute i panorame izradio Matthäus Merian Stariji. Djelo je imalo velik utjecaj i doživjelo je brojne naknadne pretiske, mnoge i posthumno.

Djelo sadrži zbirku panorama koje često prikazuju važne gradove u njihovoj slavi 17. stoljeća. Karte su uglavnom temeljene na radovima Willema i Joana Blaeua, iako je Merian njihove karte prilagodio — smanjio ih je i često pojednostavio ukrasne elemente.

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Vega.

Ova karta prikazuje jadransku obalu Balkana u klasičnom razdoblju, obuhvaćajući područja današnje Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Srbije. Predstavlja važan povijesno-geografski izvor za razumijevanje antičkog razdoblja na istočnoj obali Jadrana.

Karta je izvorno bila dio značajnog znanstvenog djela o povijesti geografije i kartografije koje je sastavio Philip Cluverius, pionir moderne povijesti geografije. Njegovo monumentalno djelo Introductio in Universam Geographiam, objavljeno 1624., sastoji se od jedanaest svezaka i ubraja se među najutjecajnija geografska izdanja 17. i ranog 18. stoljeća, ponovno tiskana u brojnim izdanjima.

Ovaj primjerak potječe iz izdanja iz 1661. godine, koje je u formatu kvarta objavio Johannes Jansson. U tom je izdanju Jansson uključio niz karata – kako modernih, temeljenih na vlastitom radu i djelu Mercator Minoris, tako i klasičnih, koje se oslanjaju na Mercatorovo izdanje Ptolemejeve Geografije te na Orteliusov Parergon, dodatak antičkim kartama.

Značajan dio kartografskih listova za ovo izdanje ugravirali su istaknuti kartografi Abraham Goos i Pieter van den Keere, koji su ujedno bili i rođaci, te povezani s Janssonom preko obiteljskih veza. Njihov doprinos daje kartama prepoznatljiv umjetnički i tehnički standard karakterističan za vrhunsku nizozemsku kartografiju 17. stoljeća.

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti stoji ime Scixa i Carlobagno .

Snažan otisak lijepe, bakrorezne karte jadranske obale Hrvatske koju je izradio Rossi, a koja prikazuje područje od Rijeke na sjeveru do Šibenika na jugu. Karta se prostire u zaleđe sve do Karlovca i Siska, a obuhvaća i dijelove sjeverne Bosne. Planinski reljef regije prikazan je prekrasno, kroz stotine pojedinačno urezanih planina.

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti je upisan natpis „Serissa o / Carlobago destrutta da Vene da Vscocchi“, što implicira da je Karlobag u trenutku izrade karte bio u ruševinama nakon napada Mlečana i Uskoka. Taj podatak potkrepljuje i izvještaj austrougarskog kartografa Martina Stiera, koji je u svojim izvješćima također opisao i skicirao Karlobag kao razrušen. Ovaj kartografski zapis svjedoči o povijesnim sukobima u okolici Karlobaga i naglašava značenje tog prostora u povijesnom i duhovnom kontekstu Velebitskog kanala. .

Na mjestu današnjeg Karlobaga na karti je upisan natpis Serissa, o Carlobago.

Na mjestu današnjeg Karlobaga, na mletačkoj karti iz 17. stoljeća, upisan je naziv „S. Zuanno“ (mletački oblik za San Zuanno, odnosno San Giovanni). Taj naziv označava crkvu svetog Ivana, koja se u to doba nalazila na području današnjeg središta mjesta. Kasnije je na istome mjestu podignuta crkva svetog Karla Boromejskog, koja je preuzela duhovnu ulogu starije crkve svetog Ivana. Ovaj zapis na karti svjedoči o kontinuitetu sakralne tradicije u Karlobagu i o važnosti tog prostora u povijesnom i duhovnom krajoliku Velebitskog kanala.

Budući da je Karlobag u to vrijeme ležao u ruševinama, nije bio ni ucrtan na karti.

U lijevom djelu karte nalazi se napomena.

Godina je 1773., a ovaj papir nosi ambiciozni plan povezivanja mora i kopna. Dok se dolje, u modrom kanalu, zrcali otok Pag, u unutrašnjosti se razvija Gospić – tadašnje važno vojno središte.

Ova karta priča priču o savladavanju planine. Između Karlobaga i Gospića stoji surovi Velebit, kojeg je carski inženjer iscrtao tamnim sjenama, tražeći najkraći put za trgovinu i vojsku. U legendi se spominju "Ličani" i "Otočani", graničari koji su čuvali ove klance, te putovi koji su spajali katoličke i pravoslavne crkve razbacane po poljima.

To je nacrt vremena kada je svaka staza bila pobjeda nad kršem, a ovaj "Idealni plan" postao je temelj za cestu koja i danas, preko Baških Oštarija, spaja srce Like s mirisom soli.

Zanimljiva karta Hrvatske u originalnoj boji, koja prikazuje turske i europske podjele.

Karta je izrađena prema mjerilu u kojem 10 sati hoda predstavlja ukupnu razdaljinu — pri čemu jedan sat hoda iznosi približno 4 do 5 kilometara, ovisno o terenu i povijesnom razdoblju.

Bedem Vojne krajine: Karta Ličke pukovnije od Une do Jadrana (1843.)

Ispred nas je dokument pod oznakom Br. 16942, karta koja precizno definira prostor Južnohrvatske vojne krajine iz 1843. godine. Ovaj povijesni prikaz obuhvaća čitavo područje Ličke graničarske pukovnije, protežući se od neukroćene rijeke Une na istoku pa sve do strateške luke Karlobag na zapadu.

U to vrijeme, svaka crvena linija i točka na karti značila je vojnu obvezu, stražu i strogu disciplinu pod izravnom upravom Beča. Karta služi kao dokaz kako je Monarhija organizirala prostor Like kao jedinstveni obrambeni sustav koji spaja planinsko zaleđe s morem.

Karta je izrađena prema snimanju iz 1880. godine, a dopunjena 24. siječnja 1905. u Carsko-kraljevskom vojno-geografskom institutu (K. u. k. Militär-geographisches Institut).

Uz korištenje geoloških preglednih snimaka u mjerilu 1:144 000 G. Stachea (1859.) i njegove geološke pregledne karte primorja Austro-Ugarske u mjerilu 1:1 008 000 iz 1877. godine. U topografskom pogledu ažurirano do 1906. godine. Izdavač: Carsko-kraljevski Geološki zavod, Beč, III. okrug, Rasumoffskygasse 23. Objavljeno 1909. godine.

Prema izmjerama iz 1880. godine. Djelomično revidirano do 22. veljače 1912.godine

Minijaturna karta Hrvatske od Pule do Zadra. Označene su glavne ceste i željezničke pruge. Tiskano u boji.

Velika, sklopiva karta Hrvatske i Bosne, posebno usmjerena na dalmatinsku obalu, odnosno Jugoslavensku rivijeru, kako je bila poznata 1930-ih godina. Boja se koristi za prikaz nadmorske visine i reljefa područja, ali su označene i političke granice te ceste. Crvene linije označuju granice banovina, nove administrativne podjele koje je Kraljevina Jugoslavija uvela 1929. godine. Banovine su uglavnom dobile imena po rijekama, a ne po narodima, kako bi se ublažile etničke napetosti. Sama karta nije datirana, pa se može zaključiti da je objavljena između 1929. i 1939., dok je sustav banovina bio na snazi i prije talijanske invazije na Albaniju.

Ovo je neobična, zasebno izdana karta države Jugoslavije iz 1954. godine, namijenjena promicanju turizma u Njemačkoj ili Austriji, budući da je tekst na poleđini na njemačkom jeziku. Vlasto Kopač bio je poznati dizajner i multidisciplinarni umjetnik koji je tijekom Drugog svjetskog rata djelovao kao krivotvoritelj za pokret otpora, uz mnoge druge uspjehe.