Povijest kartografije
Povijesne karte svjedoče o tome kako se tijekom stoljeća mijenjalo znanje o svijetu, Jadranu i prostoru današnjega Karlobaga. Od srednjovjekovnih simboličkih prikaza do znanstvene kartografije, svaka je karta odraz vremena, znanja i političkih interesa u kojima je nastala.
Kako smo nacrtali svijet
Sve do 15. stoljeća europska predodžba svijeta bila je snažno oblikovana naslijeđem prošlosti. Srednjovjekovne karte često su više nalikovale iluminiranim rukopisima nego navigacijskim pomagalima. Na kartama poznatima kao mappae mundi Jeruzalem je bio smješten u središte svijeta, Raj na njegov vrh, a rubovi poznatoga prostora bili su ispunjeni mitskim bićima i simbolima nepoznatoga.
Prekretnica je nastupila u renesansi, kada je ponovno otkriven Ptolemejev rukopis Geografije iz 2. stoljeća. Klaudije Ptolemej uveo je sustav meridijana i paralela te kartografiji dao matematičku i znanstvenu osnovu. Njegov je prikaz svijeta ipak sadržavao brojne netočnosti: Zemlju je smatrao manjom nego što jest, nije poznavao američke kontinente, Indijski ocean prikazao je kao zatvoreno more, a Afriku spojio sa zamišljenim južnim kopnom.
DOBA VELIKIH ISPRAVAKA
Putovanja Kristofora Kolumba, Ferdinanda Magellana i Vasca da Game donijela su spoznaje koje su iz temelja promijenile dotadašnju sliku svijeta. Razdoblje od 1500. do 1600. godine bilo je jedno od najuzbudljivijih u povijesti kartografije — doba neprekidnih dopuna, prepravaka i novih otkrića.
PREKRETNICA OKO 1600. GODINE
Oko 1600. godine središte europske kartografije premjestilo se u Amsterdam, a Nizozemska je postala svjetsko središte tiska i trgovine kartama. Točne karte bile su važan izvor političke, vojne i gospodarske moći.
OD MORSKIH NEMANI DO ZNANOSTI
Na kartama do 1600. godine često se pojavljuju morske nemani koje gutaju brodove u nepoznatim vodama. One nisu bile samo ukras, nego simbol praznina u znanju i straha od nepoznatoga. Približavanjem 17. stoljeću takvi su prikazi postupno nestajali, a njihovo su mjesto zauzimali precizniji brojevi, dubine, koordinate i astronomska mjerenja.
Hrvatska i Jadransko more (1300.)
Autor: Maksim Planud (Maximus Planudes) (oko 100.–170. g.)
Na desnoj strani, uz crvenu točku na obali, piše ουέγια (ouegia) (antički naziv za današnji Karlobag).
Planud je 1295. godine pronašao rukopis koji je sadržavao Ptolemejev tekst i dugačke popise koordinata (širine i dužine) za gradove, planine i rijeke. Planud nije „ispravljao“ Ptolemeja u smislu da je dodavao nova otkrića svog vremena. On je doslovno uzeo Ptolemejeve brojke (koordinate) i po njima ponovno nacrtao karte. Cilj mu je bio oživjeti ono što je Ptolemej opisao, a ne napraviti modernu kartu 13. stoljeća.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Hrvatska i Jadransko more (1475.)
Autor: Jacobus Angelus (1360–1410)
Kartu je izradio talijanski humanist i prevoditelj starogrčkih tekstova tijekom renesanse Jacobus Angelus (1360.–1410.). Najpoznatiji su mu prijevodi Ptolemejeve „Geografije“ s grčkog na latinski (oko 1406. godine). Upravo je on tom djelu dao naslov Geographia (Ptolemej ga je zvao Geōgraphikē Hyphēgēsis). Njegov je rad omogućio renesansnim kartografima da ponovno otkriju matematičke principe izrade karata, što je izravno utrlo put velikim atlasima iz 16. i 17. stoljeća.
Karta je izdana u sklopu atlasa Geographia 1475. godine Klaudija Ptolemeja, grčko-rimskog geografa, astronoma i matematičara koji je živio u Aleksandriji (oko 100.–170. g. pr. Kr.).
Na karti su korištena antička imena mjesta i gradova. Vetia današnji Karlobag. Ortopla/ Ortpijla je današnja Stinica.
Na antičkim grčkim kartama Stinica je bila zapisana kao Ὀρθόπυλα (Orthopyla). U renesansnim prijepisima i gravurama slovo „y“ ili latinsko „u“ katkad je pretvoreno u „ii“.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Hrvatska i Jadransko more (1490.)
Autor: Nicolaus Germanus (1420 – 1490)
Na desnoj strani, uz crvenu točku na obali, jasno stoji natpis Vetia.
Nakon pada Rimskog Carstva, ovo je znanje na Zapadu gotovo zaboravljeno. Tek u 15. stoljeću, zahvaljujući prijevodu Jacobusa Angelusa s grčkog na latinski, Europa ponovno otkriva Ptolemeja. Iako je Angelus preveo tekst, vizualni identitet karte koji vidimo u izdanju iz 1490. dugujemo Nicolausu Germanusu, njemačkom kartografu koji je radio u Italiji.
Germanus je uveo važne kartografske novosti:
Uveo je Donisovu, odnosno trapezoidnu projekciju, kojom se nastojala vjernije prikazati zakrivljenost Zemlje na ravnoj podlozi.
Njegove karte postale su standard za luksuzna izdanja namijenjena vladarima i imućnim trgovcima.
Izdanje iz 1490. tiskano je u Rimu kao ponovljeno izdanje znamenitoga tiska iz 1478. godine. Posebnim ga čini primjena tehnike bakroreza, za razliku od ranijih karata koje su često izrađivane drvorezom.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Hrvatska i Jadransko more (1541.)
Autor: Laurent Fries (1485–1532)
Također temeljeno na tradicionalnim Ptolemejskim koordinatama. Na mjestu današnjega Karlobaga stoji staro ime Vetia, a u neposrednoj blizini uočljivi su i današnji Starigrad te Stinica (upisana kao Ortopla).
Fries je skratio i prilagodio tekstove ranijih atlasa kako bi ih učinio dostupnijima i jeftinijima široj publici.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Hrvatska i Jadransko more (1541.)
Autor: Martin Waldseemüller (1470–1520) i Laurent Fries (1485–1532)
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Karta Klaudija Ptolemeja (1578.)
Autor: Gerard Mercator (1512–1594)
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Vegia.
Gerard Mercator je upotrijebio svoje vrhunsko znanje matematike i astronomije kako bi očistio i ispravio greške nastale u ranijim prepisivanjima Ptolemejevih koordinata, stvarajući najvjerniju renesansnu reprodukciju antičkog svijeta.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Slavonija, Hrvatska, Bosna (1590.)
Autor: Abraham Ortelius (1527–1598)
Na mjestu današnjega Karlobaga stoji povijesno ime Sckrisacz (Škrinjica/Bag).
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Sckrisacz. Atraktivna karta iz nizozemskog Zlatnog doba, koja obuhvaća područje Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine te dio sjeverne Italije. Orijentirana je prema istoku, a izrađena je prema utjecajnim geografskim predlošcima Augustina Hirschvogela (1503.–1553.), istaknutog njemačkog kartografa i matematičara.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Ilirska karta, 1598.
Autor: Abraham Ortelius (1527–1598)
Rana karta Hrvatske te susjednih područja Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, koja prikazuje i antičku pokrajinu Ilirik. Temelji se na istraživanjima mađarskog humanista, filozofa i pravnika Jánosa Zsámbokyja (Johannesa Sambucusa, 1531.–1584.).
U desnom donjem dijelu karte nalazi se i napomena:
- Napomena:
- IOAN. SAMBUCUS
- ORTELIJU, SVOMU [POSVEĆUJE / ŠALJE].
„Šaljem ti također i ovu tablicu/mapu, u kojoj su objašnjene potrebne granice Panonije, kao i položaji rijeka i nekih mjesta. Položaje Hirschvogelove ispravio sam, a Angelinijevom sam marljivošću mnogo toga dodao i međusobne udaljenosti uskladio, tako da malo toga nedostaje onome tko bi htio usporediti ovo s Hirschvogelovim radom."
„Ako u svemu ovome ima kakvih pogrešaka, vrijeme će dati sigurnije obavijesti."
Beč, zbogom, 25. veljače 1572.
Izvor: Bibliothèque nationale de France (BnF).
Slavonija, Hrvatska, Bosna i veći dio Dalmacije, 1609.
Autor: Matthias Quad (1557–1613)
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Scixa. Rana karta Hrvatske, Bosne i Hercegovine te dalmatinske obale izrađena bakrorezom. U umetku se nalazi portret cara Svetog Rimskog Carstva, Rudolfa II. (vladao 1576.–1612.). Tiskano kod Johana Bussemachera.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Slavonija, Hrvatska, Bosna i Dalmacija. Rano ručno kolorirana karta Balkana, 1636.
Autor: Mercator Hondius (1563–1612)
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Scixa.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Karta nove Italije, 1646.
Autor: Matthäus Merian (1593–1665)
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Selisa. Snažan otisak Merianove karte Italije, temeljene na Blaeuovoj karti.
Ova je karta izdana u Merianovu velikom djelu „Neuwe Archontologia Cosmica“, geografskom opisu svih svjetskih kraljevstava. Tekst je napisao Johann Ludwig Gottfried, dok su karte, vedute i panorame izradio Matthäus Merian Stariji. Djelo je imalo velik utjecaj i doživjelo je brojne naknadne pretiske, mnoge i posthumno.
Djelo sadrži zbirku panorama koje često prikazuju važne gradove u njihovoj slavi 17. stoljeća. Karte su uglavnom temeljene na radovima Willema i Joana Blaeua, iako je Merian njihove karte prilagodio — smanjio ih je i često pojednostavio ukrasne elemente.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Karta stare Panonije i Ilirika, 1661.
Autor: Jan Jansson (1588–1664)
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Vega.
Ova karta prikazuje jadransku obalu Balkana u klasičnom razdoblju, obuhvaćajući područja današnje Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Srbije. Predstavlja važan povijesno-geografski izvor za razumijevanje antičkog razdoblja na istočnoj obali Jadrana.
Karta je izvorno bila dio značajnog znanstvenog djela o povijesti geografije i kartografije koje je sastavio Philip Cluverius, pionir moderne povijesti geografije. Njegovo monumentalno djelo Introductio in Universam Geographiam, objavljeno 1624., sastoji se od jedanaest svezaka i ubraja se među najutjecajnija geografska izdanja 17. i ranog 18. stoljeća, ponovno tiskana u brojnim izdanjima.
Ovaj primjerak potječe iz izdanja iz 1661. godine, koje je u formatu kvarta objavio Johannes Jansson. U tom je izdanju Jansson uključio niz karata – kako modernih, temeljenih na vlastitom radu i djelu Mercator Minoris, tako i klasičnih, koje se oslanjaju na Mercatorovo izdanje Ptolemejeve Geografije te na Orteliusov Parergon, dodatak antičkim kartama.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Značajan dio kartografskih listova za ovo izdanje ugravirali su istaknuti kartografi Abraham Goos i Pieter van den Keere, koji su ujedno bili i rođaci, te povezani s Janssonom preko obiteljskih veza. Njihov doprinos daje kartama prepoznatljiv umjetnički i tehnički standard karakterističan za vrhunsku nizozemsku kartografiju 17. stoljeća.
Hrvatska i Zadarska grofovija, 1690.
Autor: Giovanni Giacomo Rossi (1627–1691)
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti stoji ime Scixa i Carlobagno.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Snažan otisak lijepe, bakrorezne karte jadranske obale Hrvatske koju je izradio Rossi, a koja prikazuje područje od Rijeke na sjeveru do Šibenika na jugu. Karta se prostire u zaleđe sve do Karlovca i Siska, a obuhvaća i dijelove sjeverne Bosne. Planinski reljef regije prikazan je prekrasno, kroz stotine pojedinačno urezanih planina.
Sjeverni Jadran i otoci na mletačkoj karti, 1696.
Autor: Vincenzo Maria Coronelli (1650 – 1718)
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti je upisan natpis „Serissa o / Carlobago destrutta da Vene da Vscocchi“, što implicira da je Karlobag u trenutku izrade karte bio u ruševinama nakon napada Mlečana i Uskoka. Taj podatak potkrepljuje i izvještaj austrougarskog kartografa Martina Stiera, koji je u svojim izvješćima također opisao i skicirao Karlobag kao razrušen. Ovaj kartografski zapis svjedoči o povijesnim sukobima u okolici Karlobaga i naglašava značenje tog prostora u povijesnom i duhovnom kontekstu Velebitskog kanala.
Karta Jadranskog mora, 1696.
Autor: Vincenzo Maria Coronelli (1650 – 1718)
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Na mjestu današnjega Karlobaga na karti je upisan natpis Serissa, o Carlobago.
Velebitski kanal i otoci na mletačkoj karti iz prve polovice 17. stoljeća.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Na mjestu današnjega Karlobaga, na mletačkoj karti iz 17. stoljeća, upisan je naziv „S. Zuanno“ (mletački oblik za San Zuanno, odnosno San Giovanni). Taj naziv označava crkvu svetog Ivana, koja se u to doba nalazila na području današnjeg središta mjesta. Kasnije je na istome mjestu podignuta crkva svetog Karla Boromejskog, koja je preuzela duhovnu ulogu starije crkve svetog Ivana. Ovaj zapis na karti svjedoči o kontinuitetu sakralne tradicije u Karlobagu i o važnosti tog prostora u povijesnom i duhovnom krajoliku Velebitskog kanala.
Karta Hrvatske i Slavonije, 1660.
Autor: Martin Stier (1620–1669)
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Budući da je Karlobag u to vrijeme ležao u ruševinama, nije bio ni ucrtan na karti.
Mletačka karta Istre i sjevernih otoka 1/2, 1748.
Autor: nepoznat
- Topografska karta obale cijele Istre, otoka Kvarnera i njegovih hridi, s prikazom austrijske obale, Velebitskog kanala i predjela Zadra.
- Nacrtana po zapovijedi Preuzvišenog Providura Generalnog za More.
- Godina 1748.
- Mjerilo: 42.000 venecijanskih milja
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
U lijevom djelu karte nalazi se napomena.
Mletačka karta Istre i sjevernih otoka 2/2, 1748.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Autor: nepoznat
Idealni plan od Karlobaga do Gospića sa susjednim krajevima, 1770.
Autor: nepoznat
Godina je 1773., a ovaj papir nosi ambiciozni plan povezivanja mora i kopna. Dok se dolje, u modrom kanalu, zrcali otok Pag, u unutrašnjosti se razvija Gospić – tadašnje važno vojno središte.
Ova karta priča priču o savladavanju planine. Između Karlobaga i Gospića stoji surovi Velebit, koji je carski inženjer iscrtao tamnim sjenama, tražeći najkraći put za trgovinu i vojsku. U legendi se spominju "Ličani" i "Otočani", graničari koji su čuvali ove klance, te putovi koji su spajali katoličke i pravoslavne crkve razbacane po poljima.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
To je nacrt vremena kada je svaka staza bila pobjeda nad kršem, a ovaj "Idealni plan" postao je temelj za cestu koja i danas, preko Baških Oštarija, spaja srce Like s mirisom soli.
Kraljevina Hrvatska, 1790.
Autor: Franz Von Reilly (1766–1820)
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Zanimljiva karta Hrvatske u originalnoj boji, koja prikazuje turske i europske podjele.
Habsburška karta Senj – Karlobag, 1814.
Izvor: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.
Inventarna oznaka: urn:nbn:hr:238:558655.
Karta je izrađena prema mjerilu u kojem 10 sati hoda predstavlja ukupnu razdaljinu — pri čemu jedan sat hoda iznosi približno 4 do 5 kilometara, ovisno o terenu i povijesnom razdoblju.
Karta Južnohrvatske vojne krajine, 1843.
Autor: nepoznat
Bedem Vojne krajine: Karta Ličke pukovnije od Une do Jadrana (1843.)
Ispred nas je dokument pod oznakom Br. 16942, karta koja precizno definira prostor Južnohrvatske vojne krajine iz 1843. godine. Ovaj povijesni prikaz obuhvaća čitavo područje Ličke graničarske pukovnije, protežući se od neukroćene rijeke Une na istoku pa sve do strateške luke Karlobag na zapadu.
U to vrijeme, svaka crvena linija i točka na karti značila je vojnu obvezu, stražu i strogu disciplinu pod izravnom upravom Beča. Karta služi kao dokaz kako je Monarhija organizirala prostor Like kao jedinstveni obrambeni sustav koji spaja planinsko zaleđe s morem.
Od Une do Velebita
Karta dokumentira prostranstvo koje je pukovnija nadzirala. Na istočnom rubu dominira rijeka Una kao prirodna barijera, dok se prema zapadu nižu kraška polja i planinski masivi koji vode prema Karlobagu, glavnom izlazu pukovnije na more.
Vojna organizacija
Izvor: Mađarski nacionalni arhiv.
Ovaj dokument iz 1843. godine prikazuje sustav naselja organiziranih za potrebe vojske. Svako selo i čardak ucrtani su s namjerom da osiguraju brzu komunikaciju i mobilizaciju graničara u slučaju prodora s osmanskog teritorija.
Ova karta nije samo vojni dokument; ona je zapis o vremenu kada je Lika bila srce "živog zida" Europe. Njezini putevi i granice oblikovali su današnji izgled ličkih naselja i prometnica, svjedočeći o neraskidivoj vezi između obale i unutrašnjosti.
Austrougarska karta Carlopago i Jablanac, 1905.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Autor: nepoznat
Karta je izrađena prema snimanju iz 1880. godine, a dopunjena 24. siječnja 1905. u Carsko-kraljevskom vojno-geografskom institutu (K. u. k. Militär-geographisches Institut).
Austrougarska karta Carlopago i Jablanac, 1909.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Autor: nepoznat
Uz korištenje geoloških preglednih snimaka u mjerilu 1:144 000 G. Stachea (1859.) i njegove geološke pregledne karte primorja Austro-Ugarske u mjerilu 1:1 008 000 iz 1877. godine. U topografskom pogledu ažurirano do 1906. godine. Izdavač: Carsko-kraljevski Geološki zavod, Beč, III. okrug, Rasumoffskygasse 23. Objavljeno 1909. godine.
Talijanska karta Karlobag i Jablanac, 1912.
Izvor: Privatna arhiva Tomislava Potočnjaka.
Autor: nepoznat
Prema izmjerama iz 1880. godine. Djelomično revidirano do 22. veljače 1912. godine
Minijaturna karta Hrvatske od Pule do Zadra, 1913.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Autor: Adolf Hartleben
Minijaturna karta Hrvatske od Pule do Zadra. Označene su glavne ceste i željezničke pruge. Tiskano u boji.
Jugoslavenska rivijera (Hrvatska i Bosna), 1930.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
Autor: Freytag i Berndt
Velika, sklopiva karta Hrvatske i Bosne, posebno usmjerena na dalmatinsku obalu, odnosno Jugoslavensku rivijeru, kako je bila poznata 1930-ih godina. Boja se koristi za prikaz nadmorske visine i reljefa područja, ali su označene i političke granice te ceste. Crvene linije označuju granice banovina, nove administrativne podjele koje je Kraljevina Jugoslavija uvela 1929. godine. Banovine su uglavnom dobile imena po rijekama, a ne po narodima, kako bi se ublažile etničke napetosti. Sama karta nije datirana, pa se može zaključiti da je objavljena između 1929. i 1939., dok je sustav banovina bio na snazi i prije talijanske invazije na Albaniju.
Ilustrirana karta Jugoslavije, današnje Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske., 1954.
Izvor: Austrijski državni arhiv, Beč.
